ABNA: Ubejdullah ibn Zijad, halifin namjesnik u Kufi, je u prvom pismu Hurru ibn Rijahiju zatražio da se hazreti Imam Husejn zaustavi na mjestu na kojem nema vode i zelenila. A kada je Omera ibn Sa'da poslao na hazreti Husejna, poručio mu je da se postavi tako da između Husejna i njegove čeljadi i pristalica na jednoj, i rijeke Eufrat na drugoj strani, bude razmak, kako ne bi imali vodu. Teškoće su započele. Ipak, bilo ko da je htio napustiti Husejnovu vojsku, mogao je to. Ibn Dža'de Mahzumi osjetio je kako su nevolje u blizini, pa je od hazreti Husejna tražio da ode. On mu je dozvolio, te se ovaj noću iskrao i otišao.
Imam Husejn se nalazio u Kasru Beni Makatilu kada je na svom konju kratko zaspao, i tada sanjao kako mu jedan konjanik nagovještava smrt. Husejn se prenu i prouči ajet: „Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo.“ Njegov sin, Ali Ekber, upita ga zašto uči taj kur'anski ajet, a otac mu reče da je obaviješten da će biti pobijeni. „Da li ćemo na pravoj strani?“ – upita on. Husejn mu odgovori potvrdno.
Husejn je još uvijek pokušavao da se udalji od Kerbele, ali ga je Hurr sprječavao u tome, sve dok nisu došli do Kerbele, koja se zvala Nejneva. Baš tu je Hurru stiglo Ibn Zijadovo pismo da ih zadrži na mjestu na kojem nema ni vode ni zaklona. Ubejdullah je pismonošu zadužio da prati da li će Hurr izvršiti njegovu naredbu. Hazreti Husejn tražio je da odsjedne u selu Nejneva ili Gazerija, što je Hurr odbio. Konačno su se zaustavili na Kerbeli.
Zuhejr, jedan od Husejnovih prijatelja i sljedbenika, od njega zatraži da se bitka započne dok je broj neprijateljskih vojnika još mali, ali mu Husejn reče: „Dok ne započnu rat, mi ga započinjati nećemo.“
Imam Husejn svoju karavanu zaustavio je na Kerbeli drugog muharrema 61. god. po hidžri. Podigao je šator za sebe i svoju porodicu, a ostali članovi karavane podigli su svoje šatore oko njega. Hazreti Husejn je ovdje rekao kako ljudi robuju dunjaluku, a da im je vjera samo na jezicima, da je se drže samo dok sebi ne osiguraju dobar život, a da u teškoćama slijede dunjaluk. Ummu Kulsum, njegova sestra, zaplakala je i rekla: „Izgubila sam djeda Muhammeda, oca Aliju, brata Hasana, majku Fatimu, a sada moram čekati da izgubim i ovog brata!“
Prema izvještaju Ibn Sa'da, s Imamom Husejnom je na Kerbelu došlo pedeset osoba; dvadeset ih se Husejnu pridružilo iz vojske Kufljana; a s njim je bilo 19 članova njegove porodice. U drugim izvještajima spominje se kako je s njim bilo 45 konjanika i stotinu pješadinaca. Međutim, Ibn Jakubi prenosi kako je, kada je vojska Omera bin Sa'da stigla na Kerbelu, s Imamom Husejnom bilo 62 ili 72 osobe.
Kada je Ibn Zijad čuo da je hazreti Husejn zaustavljen na pustinjskom području Kerbeli, napisao mu je pismo u kojem je poručio: „Husejne! Vladar mi je naredio da ne spavam i ne jedem dobro sve dok te, ili ne ubijem, ili primoram da se pokoriš Jezidovoj naredbi.“ Vidjevši pismo, Imam Husejn ga je bacio i rekao: „Neće se spasiti oni koji kupuju zadovoljstvo stvorenja po cijeni srdžbe Stvoritelja.“
To što nije odgovorio na pismo, Ubejdullaha se još više naljutilo pa je Omera ibn Sa'da, koji je trebao zavladati Rejom i Hamedanom i spremao se na odlazak, odredio za zapovjednika rata protiv hazreti Imama Husejna.
On isprva nije prihvatao, ali kada mu je rečeno da neće biti ni namjesnik u Reju i Hamedanu, Omer ibn Sa'd je, uprkos protivljenju svog plemena Benu Zuhre, koji su bili Kurejšiji, prihvatio odredbu.
Imam Husejn i njegovi prijatelji koji su bili uz njega, očekivali su da će im se pridružiti određeni broj njihovih sljedbenika iz Kufe, no, kada je Ibn Zijad čuo da neki Kufljani, jedan po jedan, ili dva po dva, odlaze k Husejnu, sinu Alijinom, spremio je vojsku, na čelo Kufe postavio Amrua ibn Hurejsa i nazor poslao narod da ratuje. Naredio je i da se zatvore svi mostovi kako se niko ne bi mogao pridružiti hazreti Husejnu i priteći mu u pomoć.
Ubejdullah Ibn Zijad je bio svjestan da Husejn neće dati prisegu Jezidu, te je odlučio poslati mnogo veći broj vojnika na Kerbelu. U Kufi se popeo na minber i govorio o vrlinama Jezidovog oca, Muavije, i rekao narodu kako je sad na vlasti njegov sin Jezid koji će im svima povećati udio u državnoj imovini. Rekao je da svi moraju ići u rat, inače za njih više neće biti garantovano.
Zabilježeno je da je broj vojnika protiv Imama Husejna bio i do 35 hiljada osoba, a vjerovatno ih je trećina ili polovina pobjegla u putu. Zapovjednici jedinica bili su uglavnom velikani i članovi elite koje je Ibn Zijad kupovao velikim svotama novca i raznim obećanjima. Ova potkupljena elita imala je značajnu destruktivnu ulogu u većini revolucionarnih pokreta tog doba. Vojska iz Kufe je 6. muharrema stigla na Kerbelu.
Broj vojnika bio je između 22 i 28 hiljada osoba, a šiitski muslimani i Husejnove pristalice u Kufi za to vrijeme bili su ni na nebu ni na zemlji. Nisu imali nikakvo centralno tijelo koje bi donijelo neku odluku. Strah od oštrice mača Ubejdullaha ibn Zijada većinu ih je zatvorio u kuće te su strahovali za svoj život, ali i za to da barem ne budu na silu odvedeni na ratno polje i da se ne nađu naspram hazreti Husejna. Mnogi od njih su, ukoliko su bili primorani da krenu s vojskom, bježali prije nego li stignu na Kerbelu,a neki su, ipak, uspijevali pridružiti se Imamu Husejnu.
Jedan od njih bio je Ubejdullah ibn Umejr Kelbi, koji se borio protiv idolopoklonika. Kad je vidio da se vojska sprema da ratuje protiv Imama Husejna, rekao je: „Ja sam želio ratovati protiv nevjernika, ali sada vidim da je za one koji se spremaju važniji rat protiv Husejna, sina Fatiminog!“ Tada se vratio kući i to rekao svojoj supruzi, koja potvrdi njegovo mišljenje, pa njih dvoje zajedno pobjegoše iz Kufe po noći i pridružiše se Husejnu.
Habib ibn Mazahir bio je istaknuti musliman u Kufi koji se također uspio pridružiti Imamu Husejnu. On je pokušao sa sobom povesti i jedan broj pripadnika plemena Benu Esed koji su živjeli u blizini, ali vojska Ibn Zijada to nije dozvolila.
Drugi primjer je i Muslim ibn Usedže, koji se, također, iz Kufe pridružio Husejnu. Čak su neki dolazili u vojsci iz Kufe, ali su na Kerbeli prilazili Husejnu. Ammar ibn Ebi Selame Dalani pokušao je ubiti Ubejdullaha, ali nije uspio. Zatim je brzo utekao i pridružio se hazreti Husejnu…
Nastavit će se…
Kraj/ 286