ABNA: Prva grupa vojske s kojom se susreo hazreti Imam Husejn bila je grupa od hiljadu ljudi koju je predvodio Hurr ibn Jezid Rijahi, koja je bila dio snage vojske Hasina ibn Numejra od četiri hiljade vojnika. Ona je bila poslana prema Katakatani kako bi kontrolisala područje. Imam Husejn za to vrijeme kretao se prema Kufi i još uvijek se nadao da će ga Kufljani pomoći. Kada se Hurr primakao Imamu, on ga je upitao da li je to vojska koja je došla da mu pomogne ili da ratuje protiv njega. Hurr odgovori da su oni protivnici.
Hurr također reče kako ima obavezu da Imama Husejna dovede u Kufu. On, međutim, odbi da pođe i ozbiljno odluči da se vrati te krenu prema Hidžazu. Hurr spriječi Husejna da se vrati i reče: „Budući da nemam naredbu da ratujem, odabrat ćemo srednji put dok ne stigne naredba.“ Tako i bi.
Hazreti Imam Husejn je od tada, pa sve do samog jutra na Ašuru, govorio o povratku u Hidžaz, ali je i naglašavao to kako su ga Kufljani pozvali i obećali mu podršku, kako je on krenuo da njihov poziv da im bude predvodnik… Čak je svojim saputnicima nekoliko puta rekao da idu ukoliko misle da Husejn nema pravo.
Imam Husejn je čak pokušavao skrenuti prema Kadesiji, samo da se što više udalji od Kufe. Tago su stigli do mjesta Bejze gdje je Imam održao govor u kome je naglasio neophodnost borbe protiv nepravedne vlasti koja dozvoljava ono što je Allah zabranio, širi nemoral, ne poštuje islamski zakon i jagmi državno vlasništvo koje pripada svima.
Preneseno je da je hazreti Imam Husejn govore držao i na drugim mjestima, a u jednom se spominje kako se svijet promijenio, da je zavladalo loše umjesto dobroga, da se ne djeluje prema Istini i Pravdi. „Boriti se protiv ovakvog stanja i umrijeti na tom putu nije ništa nego li šehadet, a život sa zulumćarima je izvor patnje.“ Zuhejr, jedan od Husejnovih prijatelja, tada je ustao i rekao: „Kad bi ovaj svijet bio vječan, a pomoć tebi kraj vječnosti, opet bismo birali da budemo s tobom.“
Za to vrijeme, pojedinačno ili u malim grupama, šiitski muslimani iz Kufe pridruživali su se Imamu Husejnu. 28. Zu-l-hidžžeta 60.god. po hidžri, dok se Imam Husejn nalazio na mjestu Uzejbu-l-Hudžanat, jedna grupa od četiri osobe iz Kufe, među kojima je bio i Nafi ibn Hilal, pokušala se pridružiti karavani Imama Husejna. Hurr ih je želio uhapsiti i tako spriječiti da im se pridruže, ali Imam Husejn reče: „U tom slučaju, morat ću ih braniti; jer su oni moji pomagači. Dogovor je bio da mi se ne suprotstavljaš dok ne stigne pismo od Ibn Zijada.“
Dolazak te četverice bio je nagovještaj da bi se Imamu Husejnu moglo pridružiti još ljudi, ali im zatvoreni putevi to nisu omogućavali. S druge strane, Ibn Udej Ibn Hatel Tai, koji je bio došao iz Kufe, obavijestio je Imama Husejna o tome kako je vidio mnogo ljudi u Kufi koji se spremaju krenuti i ratovati protiv njega. On je rekao: „Bolje da ratujete ovdje protiv vojske od hiljadu osoba na čelu s Hurrom, nego da vas zarobi naredna vojska.“
Međutim, Imam Husejn odgovori: „Mi s Hurrom imamo dogovor koji nećemo prekršiti. Osim toga, ne zna se šta će se na kraju dogoditi“…
Nastavit će se…
Kraj/ 286