Kerbela – Od početka do kraja (3)
Hazreti Imam Husejn od Kufe do Kerbele
Kada je hazreti Husejn krenuo iz Mekke, s njim je bilo devetnaest osoba od roda Abdu-l-Muttalibovog i oko šezdeset osoba, starih i mladih, iz Kufe. Pokret iz Mekke bio je u utorak ili srijedu, osmog ili devetog zu-l-hidždžeta. Neki historičari tvrde kako je ukupan broj ljudi koji je s Poslanikovim unukom krenuo prema Iraku bio osamdeset i dva. Tog dana u Kufi je bio uhapšen i obješen Husejnov izaslanik u Kufi, Muslim sin Akilov.
U mjestu Ten'im, Husejn se susreo s karavanom koja je dolazila iz Jemena, a koja je nosila brojne darove i poklone novom halifi Umejevića – Jezidu. Husejn ih je okružio i rekao kako mogu poći s njim u Kufu, ili ako to ne žele, da su slobodni. Nekoliko osoba pristalo je uz Imama Husejna, a na kraju su trojica ostala s Imamom do Kerbele.
Imam Husejn se na svom putu susreo i s jednim mladim pjesnikom po imenu Farzadik, koga je također pitao za stanje u Kufi. Mladi pjesnik mu odgovori: „Ti si najvoljeniji kod naroda, i nebeska odredba, ali su sablje s Umejevićima.“ U drugoj predaji se prenosi da je pjesnik rekao: „Srca naroda su uz tebe, ali su njihove sablje protiv tebe, s Umejevićima.“
Imam Husejn na to reče: „Ne sumnjam da govoriš istinu. Ljudi robuju dunjaluku, a vjera im je samo na jezicima, okreću joj se dok sebi ne osiguraju dobar život, a u teškoćama je malo pravih vjernika.“
Takvo je bilo stvarno stanje u Kufi, ali je Husejnova politička računica bila usmjerena ka šiitskim muslimanima o kojima ga je obavijestio njegov izaslanik Muslim.
Imam je od Mekke do Kerbele prešao oko dvadeset menzila – konačišta. U historiji su zabilježena imena nekih od njih i događaji koji su na njima događali. Imam Husejn se na svakom od njih trudio privući ljude k sebi ili im pojasniti stanje. U jednom od menzila u Iraku, osoba po imenu Bašr ibn Galib Esedi stigla je Imama i rekla mu o nemirima i lošem stanju u Kufi. Imam Husejn potvrdio je njegove riječi. Bin Galib je zatim upitao Imama za pojašnjenje kur'anskog ajeta u kojem se kaže da će svi ljudi na Sudnjem danu biti proživljeni sa svojim imamom – prevodnikom. Imam Husejn mu reče: „Brate iz plemena Benu Esed! Postoje imami koji pozivaju na uputu i oni koji pozivaju u zabludu. Oni koji se odazovu prvima bit će u Džennetu, a oni koji krenu za drugima ući će u vatru.“
Bin Galib se nije pridružio Imamu, ali su ga poslije vidjeli kako plače na njegovom mezaru i kaje se što mu nije pomogao.
U putu, u mjestu Salbije, Imam Husejn se susreo i s Ebu Hureom, koji ga je pitao zašto je krenuo na put. Husejn mu odgovori: „Umejevići su mi oduzeli imovinu, pa sam se strpio. Psovali su me, strpio sam se i podnio. Htjeli su da mi proliju krv, pa sam im utekao. Ebu Hurre! Znaj da će me ubiti grupa odmetnika, a Allah dž.š. će ih u potpunosti poniziti i savladati ih oštrim sabljama.“ Ove predaje svjedoče o tome kako je Imam Husejn znao i brinuo se za stanje koje će zadesiti njegovu karavanu, iako mu još uvijek iz Kufe nisu bile stigle najgore vijesti.
Prije nego li je saznao da je Muslim ubijen, Imam Husejn je prema Kufi bio poslao svoja dva čovjeka da mu donesu vijesti o Muslimu. Jedan od njih bio je Husejnov brat po mlijeku, Abdullah ibn Buktur (ili Juktur), a drugi Kejs ibn Musehhir Sejdavi. Obojicu su uhapsili Ibn Zijadovi službenici i pogubili ih.
Pogubljenje Muslima i Hanija bile su najvažnije loše vijesti iz Kufe, koje su Imamu Husejnu stigle dok je već bio na putu. Vijesti mu je donio jedan čovjek iz plemena Beni Esed koji mu je saopštio da je svojim očima vidio kako na pijaci po zemlji vuku tijela njih dvojice, Muslima i njegovog domaćina Hanija.
Nakon vijesti o pogubljenju Muslima
Kada je Jezid čuo da je hazreti Husejn krenuo, napisao je pismu svom namjesniku Ibn Zijadu u Kufi. U pismu ga je obavijestio o prijetnji da Kufa bude izgubljena te je zatražio da najstrožijim mjerama kontroliše grad, a onima koji se povinuju vlasti poveća poklone iz državne blagajne za duplo. Čak mu je i prijetio da će ga, ukoliko ne uspije održati kontrolu nad Kufom, vratiti njegovom starom porijeklu, jednom robu iz Sakifa. „Na svako mjesto postavi čuvare i stražare! Dobro pazi na sumnjive slučajeve, hapsi ljude i zbog male sumnje“ – poručio je Jezid Ibn Zijadu.
Iz historijskih izvora znamo da je on uspio rastjerati ljude od Muslima, a njega pogubiti.
Vijest o Muslimovoj smrti zasigurno je pokazivala kako strogo nastupa Ibn Zijad i kako se stanje u Kufi mnogo promijenilo, ali pisma, pozivi i prisege još uvijek su postojali. Ipak, u Kufi je živio veliki broj šiitskih muslimana, i nadalo se kako će oni, kada se sastanu s Imamom Husejnom, pružiti mu podršku.
Kada se saznalo da je Muslim u Kufi pogubljen, neki Imamovi saputnici rekli su mu: „Boga mi, ti nisi poput Muslima ibn Akila. Ako odeš u Kufu, ljudi će požuriti k tebi.“
Tada je hazreti Imam Husejn okupio svoje prijatelje i rekao im: „Vidite kakvo je stanje. Ja vjerujem da će me taj narod ostaviti samoga. Ko god želi, može da ode.“ Oni koji su mu se bili pridružili u putu, većinom su otišli, a oni koji su s njim krenuli iz Mekke su ostali uz njega. Tada su se u Imamovoj karavani nalazila 32 konja.
Kufa je, nakon što su Muslim i Hani ubijeni, bila ispunjena tiranijom, nasiljem i potpunom kontrolom. Ibn Zijad je, osjetivši prijetnju koja dolazi od šiitskih muslimana, naredio da se zatvore svi ulazi i izlazi iz grada, da se na sve mostove postave čuvari i da se kretanje ljudi strogo prati. Te mjere sprovođene su s ciljem da se prekinu veze šiitskih muslimana i njegovih sljedbenika s Imamom Husejnom i da se spriječi njihovo pridruživanje njemu.
Također, poslao je i vojsku od četiri hiljade ljudi na čelu sa Ibn Numejrom da čuva područje između dva mjesta Kadesije i Katakane kako niko ne bi mogao pobjeći prema Hidžazu (današnjoj Arabiji) i pridružiti se hazreti Imamu. Vojska od hiljadu ljudi koju je predvodio Hurr, koja je presjekla put Husejnovoj karavani, bila je dio te velike vojske.
S druge strane, sumnjive osobe u Kufi su odmah bile hapšene, a nekoliko ih je i pogubljeno kako bi ostali uzeli pouku. Imam Husejn je od Arapa s tih krajeva čuo kako nemaju pravo na nikakvo kretanje.
Vidjevši kakvo stanje vlada Kufom i njenom okolinom, Imam Husejn je rekao svojim saputnicima da mogu ići ukoliko žele. Međutim, oni koji su s njim bili krenuli iz Hidžaza, ponovo su ostali s njim, a Arapi koji su mu se u putu pridruživali misleći da će Husejn pobijediti, otišli su i napustili ga. Jedan mali broj Arapa koji su mu pridruživali u putu, poput Zuhejra ibn Keina, ostali su s njim sve do konačnog sučeljavanja...
Nastavit će se...
U sljedećem dijelu:Husejnov susret s Hurrom