ABNA: Danas šiitski muslimani obilježavaju godišnjicu dana kada je šehidom postao šesti Imam iz Porodice Poslanikove, Imam Džafer Sadik, sin Bakira, po kojem se šiitski mezheb nekada naziva i džaferijski, budući da su u njegovo vrijeme znanje i nauk Ehli Bejta rašireni u mnogim islamskim gradovima u obliku jedne nezavisne islamske škole zasnovane na izvornom sunnetu Poslanika (s.a.v.a).
Rođen je u Medini, gdje je i ukopan na mezarju Bakijje, a dok ga vehabije nisu razrušile, iznad njegovog mezara nalazila se kupola i turbe.
U vrijeme Imama Sadika, u islamskoj državi vršena je tranzicija vlasti s Omejevića na Abasoviće, što je bilo pogodno tlo za širenje izvornog islama koji se nije dodvoravao vladarima i bogatašima.
Imama Sadik je tada osnovao školu, koja je tada bila pravi islamski univerzitet, a čije je lekcije slušalo preko 4000 učenika. Među njima bili su i Imam Hanefija, koji je poslije osnovao hanefijski mezheb, te Imam Šafija, čelnik šafijskog mezheba. Ostala dvojica imama kod sunnita, Imam Malik i Imam Ahmed Hanbelija bili su učenici ove dvojice.
Imam Sadik je stalno bio trn u oku kako Omejevićima, tako i Abasovićima koji su preuzeli vlast za njegova života. Na razne načine su ga pokušavali podmititi i odvratiti od širenja učenja Ehli Bejta, ali on to nije prihvatao, niti se bojao vladara, ali je svojim sljedbenicima savjetovao da budu oprezni i da se čuvaju.
Prvo je za vrijeme Omejevića bio zatvoren, a Asasovići su ga držali pod nevidljivom kontrolom, te su oni koji su željeli saznati o izvornom islamu pod različitim izgovorima dolazili Imamovoj kući, kako poslije ne bi bili gonjeni.
Od Imama Sadika prensen je veliki broj islamskih predaja, bio je najučenija osoba svog vremena, a ostvarivao je kontakte sa svim muslimanima, kao i nemuslimanima i pripadnicima drugih vjera budući da je živio među narodom, i nije bio u ropstvu kao imami poslije njega.
Međutim, iako nikada nije podigao ustanak protiv nepravedne vlasti, jer mu uslovi i mogućnosti to nisu dopuštali, na kraju je otrovan od strane tadašnjeg halife, koji je konačno odahnuo da je s puta svoje nepravde i iskrivljenja izvornog islama maknuo prepreku. Međutim, bio je smetnuo s uma da će i njegov sin, Musa ibn Džafer – Imam Kazim, nastaviti isti put. Zato su imami koji su živjeli u narednom periodu bili pod mnogo strožijom kontrolom i nadzorom od strane vladajućeg aparata, a neki su čak rođeni i ubijeni u ropstvu i zatočeništvu.
Kraj/ 286