ABNA: Kada sam na portalu Islamske zajednice u BiH naišao na pitanje „Šta je Kerbela, a šta Ašura“ i šturi odgovor koji kaže da je Kerbela mjesto na kojem je „stradao hazreti Husejn“, a Ašura dan za koji se veže sve osim njegovog tragičnog ubistva na dan 10. muharrema 61. god, bio sam ponukan da svim poštovanim čitateljima ukažem na nekoliko ključnih tačaka u vezi Kerbele, „stradanja Imama Husejna“ i Ašure.
Prema stajalištu sunnitskih učenjaka, onako kako je to prenešeno u predajama, kaže se da će islamski Ummet biti iskušan Poslanikovim Ehli Bejtom (njegovom Porodicom). To iskušenje nastavlja se do kraja vremena, a kao što su se mnogi muslimani našli na iskušenju u danima Muharrema i Ašure 61. god. po hidžri, samo mali broj njih je podignute glave izašao iz tog sumraka. Danas su muslimani na iskušenju sa svojim stavovima u vezi s tom tragedijom, a ko god ima imalo ljubavi prema Poslaniku (s.a.v.a) i njegovom Ehli Bejtu, rastužit će se i razbjesniti kad čuje šta se dogodilo hazreti Imamu Husejnu. Ko hrabro osudi one koji su počinili taj strašni zločin u historiji islama, uspješno će proći kroz iskušenje. Međutim, oni koji su nemarni ili čak podržavaju “Jezida” i jezide savremenog doba, svakako da će biti poražen na ispitu koji je Poslanik najavio svom Ummetu.
Svakako možemo reći da je savjesna sunnitska ulema tugovala zbog kerbelske tragedije, iako mnogi od njih nisu imali potpune informacije o njoj, zbog nastojanja da se ona izbriše iz historije i sjećanja muslimana. Ipak, i danas se među određenim sunnitiskim grupama može vidjeti da se na Dan Ašure sjećaju unuka svog Poslanika i članova njegove porodice.
Žalosno je da neki učenjaci u današnjem, savremenom dobu, u dobu eksplozije informacija, još uvijek šute o gorkim događajima i smatraju da će šutnjom i nemarom pomoći islamskom “jedinstvu”, a ne znajući, optužuju one koji ne dozvoljavaju da se kerbelske vrijednosti ne zaborave ni danas.
U ličnosti Imama Husejna i njegovom ustanku, a zatim tragičnoj smrti i šehadetu, inspiraciju su tražili i nalazili brojni mislioci, lideri, političari i umjetnici i s Istoka, is a Zapada. Jedan libanonski pisac, kršćanin, ustvrdio je da, kada bi kršćani imali nekoga poput Imama Husejna, da bi svaki ćošak ove Planete obilježili njegovom zastavom. Zašto mi, muslimani u BiH, ne smijemo i ne trebamo i nije važno da znamo šta se, zašto i kako dogodilo unuku našeg Poslanika?
Da li znamo da je sebilj na Baščaršiji, čije se replike prave svuda po svijetu, posvećen upravo mučenim i žedim šehidima Kerbele?
Današnja sunnitska ulema bi se što prije trebala distancirati od ideja koje su kroz historiju propagirali plaćenici umejidske dinastije, iz koje potiče i zločinac Jezid, a čije propagiranje danas kao zadatak imaju različiti vehabističko-selefističko-cionistički krugovi.
Zapitajmo se, kao muslimani, šta je dovelo to toga da 50 godina nakon smrti Poslanika Muhammeda (s.a.v.a), kada još nije prošlo vrijeme ni jedne generacije, a kamoli više njih, jedna grupa muslimana dođe u Kufu i na Kerbelu in a najgrozniji način ubije živu ostavštinu svog Poslanika? Kakav su to zločin počinili hazreti Imam Husejn, njegova djeca i drugovi, pa su zaslužili takve strašne muke, a još gore od toga, nemar onih koji su se tada zvali muslimanima, a nisu bili među ubicama? U Kufi su tada još uvijek živjeli ljudi koji su bili Poslanikovi ashabi, starci koji su živjeli i u doba Poslanika Muhammeda. Kako to, uopće, da su sljedbenici islama ubili unuka i nasljednika onoga ko im je istu tu vjeru donio prije manje od stoljeća?
- Skretanje hilafeta sa svoje originalne putanje
Na samom početku, nakon smrti Poslanika (s.a.v.a), zavjerom nekoliko osoba na Sakifi, oduzeto je nasljedništvo i hilafet iz ruku onih koje je Poslanik oporučio tokom hutbe na svom oprosnom hadždžu u mjestu Gadir, nakon koje je objavljen ajet “Danas sam vam vjeru vašu usavršio…”. Hilafet se pretvorio u nešto što su nadolazeće generacije “krojile” kako im je odgovaralo, a rezultat se najbolje očituje upravo na Kerbeli.
- Stvaranje elite nakon smrti Poslanika (s.a.v.a)
Nakon što je Poslanik (s.a.v.a) svim silama nastojao iskorijeniti razne elitne krugove i plemstvo, nakon njegove smrti unutar samog islamskog svijeta stvorena je nova vrste elite. To su bili elementi koji su u ime islama, s različitim islamskim položajima, imenima i titulama (sin ashaba, sin Poslanikovog druga, sin Poslanikovog rođaka itd) počeli su obavljati nedolične poslove. Zablude i skretanja s pravog puta su n a početku bila mala i neznatna, ali se svakim narednim korakom sve više išlo u provaliju, tako da se stvorilo stanje u kojem su islamski velikani postali najveći bogataši svog vremena.
- Kulturne,političke i društvene devijacije
Nakon smrti Poslanika (s.a.v.a), u muslimanskom društvu, budući da ga nisu vodili oni koji su trebali, većina sunneta i običaja su nestali, a na njihovo mjesto došle novotarije, tako da su kulturne i političke dimenzije islama u potpunosti promijenjene. Tadašnji vladari su kod naroda stvorili mišljenje da bilo koji zapovjednik nekog grada može stvoriti džemat i propovijedati vjeru, pa čak bio i nemoralan i pokvaren. U historiji je zabilježen poznati slučaj Velida ibn Ukbe, koji je bio guverner Kufe, postavljen na naredbu halife Osmana. On je zbog pretjeranog uživanja u vinu i sa svojim sluškinjama pijan došao u džamiju, a farz od dva rekata klanjao kao namaz od četiri rekata. Kada su se neki klanjači usprotivili i pitali zašto je klanjao tako, on je rekao da se osjeća veoma dobro, i da će klanjati još više ukoliko su oni raspoloženi.
Nakon smrti Poslanika (s.a.v.a), razvrat se počeo javljati i među vladarima i namjesnicima, a i među narodom, pa su se počele iskrivaljavati vjerske, kur’anske i islamske istine.
Zato neko poput Imama Husejna, ko je odrastao u okrilju čiste vjere islama i u skutima Božijeg Poslanika (s.a.v.a), mora ustati protiv takvog stanja. On ne može dati prisegu halifi koji je nemoralan, razvratan i pokvaren. On ne može živjeti gledajući kako se islamski namjesnici takmiče u lopovluku i oduzimanju zajedničkog imetka koji pripada svim muslimanima, kako ulema vjeru tumači u korist takvih pokvarenih namjesnika i vladara. Nakon Muavije na vlast je došla osoba koja nije poštovala ni islamsku vanjštinu, opijala se, činila blud, govorila protiv Kur’ana…
- Otrovna propaganda Umejevića
Većina analitičara Ašure govori o važnoj ulozi otrovne propagande vladarskog aparata dinastije Umejida i smatra je faktorom koji je pripremao teren za kerbelsku tragediju.
Oko 70 hiljada hutbi započinjalo je proklinjanjem Imama Alija, odnosno hazreti Alije, oca Imama Husejna. Novorođenoj djeci se na uši, pored ezana i ikameta, učilo i proklinjanje Alije, a i mrtvi su tako spuštani u zemlju, budući da su se nemoralni vlastodršci protivili pravdi koju je još jednom, za kratki period, bio uspostavio upravo hazreti Alija, tokom svog hilafeta.
(Nastavak slijedi)
Kraj/ 286