ABNA: Kada sam na portalu Islamske zajednice u BiH naišao na pitanje „Šta je Kerbela, a šta Ašura“ i šturi odgovor koji kaže da je Kerbela mjesto na kojem je „stradao hazreti Husejn“, a Ašura dan za koji se veže sve osim njegovog tragičnog ubistva na dan 10. muharrema 61. god, bio sam ponukan da svim poštovanim čitateljima ukažem na nekoliko ključnih tačaka u vezi Kerbele, „stradanja Imama Husejna“ i Ašure.
Prije svega, postavit ću pitanje: Zbog čega mi u BiH, u doba eksplozije informacija, i kada se na cijelom svijetu na neki način ukazuje na tragediju na Kerbeli, trebamo biti uskraćeni za informacije o tome šta se dogodilo unuku našeg voljenog Poslanika (s.a.v.a)?
Od tragedije na Kerbeli kada je mučenički ubijen hazreti Imam Husejn, unuk Poslanika islama (s.a.v.a) i sin hazreti Fatime pronali 1426 godina. Bio je to događaj koji je ostavio krvav trag sramote na islamski Ummet nakon smrti Poslanika (s.a.v.a).
Jedna od naredbi koju Uzvišeni Allah ističe u Kur'anu, jeste naredba o uzimanju pouke iz historije prošlih naroda.
Časni Kur'an u brojnim ajetima spominje putovanje po zemlji, uzimanje pouka i poruka i poziva vjernike da razmišljaju o onome što se događalo u prošlosti, budući da to može biti jedan od načina odgoja ljudi i njihovog upućivanja na Istinu.
Stoga, prema naredbama Časnog Kur'ana, ne možemo biti nemarni i zaboravljati događaje s početka širenja islama, koji su puni pouka i pomažu nam da bolje shvatimo trenutno stanje u islamskom svijetu.
Ko je bio hazreti Husejn?
Od sunnitske uleme prenesen je veliki broj hadisa i predaja o položaju i karakteristikama ličnosti kakva je bio hazreti Imam Husejn. On se u sunnitskim predajama spominje kao prvak džennetskih mladića, kao član Poslanikovog Ehli Bejta čija je ljubav naređena vjernicima u Kur'anu.
Među predajama koje su prenijeli sunnitski učenjaci ističu se i one koje govore o tome da je onaj ko umre u ljubavi prema Poslanikovoj porodici poput šehida, te da je onaj ko umre s mržnjom prema njima poput nevjernika i da neće osjetiti miris dženneta.
U istaknutim sunnitskim knjigama prenesen je hadis od Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) u kojemu on kaže da će Allah dž.š. uvesti u džehennem svakoga ko bude neprijatelj njegovoj porodici.
El-Uvejsi, jedan od sunnitskih mufessira na osnovu ovog hadisa zaključuje da je ljubav prema Ehli Bejtu svim muslimanima farz, a imam Šafija također donosi isti zaključak napominjući da namaz bez selama na njih nije ispravan.
U Hakemovom Mustedreku i drugim sunnitskim knjigama prenosi se od Ummu Seleme, Poslanikove supruge, da je Poslanik okupio Aliju, Fatimu, Hasana i Husejna pod svoj plašt i rekao: „Allahu moj, ovo je moj Ehli Bejt (porodica). Ummu Selema kaže: Ja sam upitala zar nisam i ja od tvoje porodice, a on je rekao: Ti si od mene, i ti si na dobru, a ovo je moj Ehli Bejt.“
Uprkos brojnim predajama koje govore o položaju hazreti Husejna i ljubavi koju je Poslanik (s.a.v.a) islama gajio prema njemu, kada pogledamo historiju islama, najveća nepravda i nasilje učinjena je upravo njemu i članovima Poslanikovog Ehli Bejta.
Zločinu koji je tadašnji halifa Jezid učinio hazreti Husejnu, njegovoj čeljadi i drugovima, ne postoji sličan u historiji, jer su oni koji su se smatrali muslimanima u Ummetom Poslanikovim, na najkrvoločniji način ubili unuka i nasljednika tog istog Poslanika, a njegovu djecu i ženske članove porodice zarobili, ponižavali i mučili.
Nekoliko tačaka o Kerbeli i Ašuri
Ašura i Kerbela ne pripadaju samo šiitskim muslimanima, nego su to važne teme za cijeli islamski svijet, a sunniti i šiiti bi zajedno trebali da se sjećaju tog zločina koji bi počinjen voljenom Poslanikovom unuku. Što se tiče sunnitskih učenjaka i njihovog viđenja tragedija koja se dogodila, oni je uglavnom osuđuju, kude njene uzročnike, a ponekad i proklinju.
Sunnitski učenjaci prenijeli su predaje o tome kako je Džibril Poslaniku donio vijest o tome će hazreti Husejna, kojega toliko voli, ubiti upravo njegov Ummet, te da mu je donio grumen crvene kerbelske zemlje kojega je Poslanik predao Umme Selemi. Također postoji i nekoliko predaja o događajima na Dan Ašure, između ostalih i sljedeća: „Kada je ubijen Husejn ibn Ali, nebeski horizonti su nekoliko mjeseci bili crveni, a to crvenilo značilo je plač nebesa.“
U sunnitskim tefsirima se kod 29. ajeta sure Ed-Duhan () spominje ova predaja, a u tefsiru Ibn Ebi Hatema stoji su nebesa plakala samo za dvije osobe, Jahjaom ibn Zekerijjaom i Husejnom ibn Alijem.
Da li i dalje, kao oni koji odgovaraju na postavljena pitanja na portalu Islamske zajednice, možemo jednostavno reći da je hazreti Husejn stradao, te da se ne treba previše baviti pitanjima historije islama iz tog perioda?
(Nastavak slijedi)