AhlulBayt Novinska Agencija

Izvor : ABNA
nedjelja

3. august 2014.

13:18:43
628605

Uništavanje iračkog kulturnog nasljeđa od strane IDIŠ-a

Irak ima drevnu historiju punu uspona i padova. Na Bejnul Nahrejnu su uspostavljane različite vlasti koje su stvorile vrijedne kulturne znamenitosti.

Mnogi eksperti početkom rata smatraju period kada se izgube tragovi kulture među ljudima, što često vodi nastavku uništavanja kulturnog naslijeđa. Naslijeđa, koje je primjer kulture predaka, pa je neprijateljstvo prema njima, neprijateljstvo prema historiji.

Ekstremistički akti terorističke grupe IDIŠ ne mogu se nikako opravdati kada je u pitanju ubijanje nedužnih ljudi. Ali dodatni koraci koje oni poduzimaju u zadnje vrijeme govore kako se programski radi na uništavanju iračkog kulturnog naslijeđa i o slijepom neprijateljstvu prema dugoj tradiciji koja postoji u ovom drevnom području. Ovih dana pristižu zabrinjavajuće vijesti o uništavanju starina u Iraku, ali naravno, ovo nije prvi put da je islamska historijska ostavština ugrožena od strane terorista. Kao primjer se mogu navesti talibani koji su prije mnogo godina u Afganistanu, pored nehumanih postupaka i ubijanja velikog broja ljudi, započeli sa uništavanjem i kulturnih objekata u ovoj zemlji.

Tako je 9. mart 2001. bio gorak datum za sve poklonike kulture. To je dan kada su talibanske trupe, nakon fetve Mula Muhamed Omera, njihovog vođe, napali velike budističke kipove te su nakon 24 sata iza ovih kipova ostale samo dvije velike rupe. Ti kipovi su do vremena uništenja bili najveći budistički spomenici i najveći kameni kipovi na svijetu.

Irak ima drevnu historiju punu uspona i padova. Na Bejnul Nahrejnu su uspostavljane različite vlasti koje su stvorile vrijedne kulturne znamenitosti. Takođe je u doba islama Irak spadao u važna islamska središta. Teroristi su već izjavili kako njegova vjerska središta imaju prioritet u uništavanju.                 Hram poslanika Junusa u gradu Muselu na sjeveru Iraka i crkva Kaldani u ovom gradu su prvi ciljevi koji su napadnuti. Pored značajnijeg njihovog rušenja, potpuno su uništeni kip svete Marije i sat na crkvi Kaldani.

Teroristi pomenute grupe su prije nekoliko dana napali ihram Sejša i Džerdžiša a.s. u gradu Muselu. Kako prenosi informativna baza Al-Alem, Komitet za sigurnost provincije Nejnava na sjeveru Iraka je objavio da su terorističke tekfirijske grupe IDIŠ-a bombardovale ova dva sveta objekta. Do sada je uništen i veliki broj džamija na zapadu Iraka.              Prije toga je 2003. godine, nakon američke okupacije, uništen veliki broj drevnih objekata u ovoj zemlji. Tu se mogu izdvojiti grobnica Kasra i trijem Madaen, koji je najviši trijem od zemlje kojeg je čovjek ikada izgradio.

Hram Hatra, koji se veže za treće stoljeće prije Hrista, nalazi se usred pustinje. Ovaj objekat se vezuje za drevne predhrišćanske dinastije i sagrađen je u skladu sa tadašnjim uvjerenjima te pripada bogu sunca Samašu. Ovaj hram sa velikim brojem kipova i slika na zidovima čini jedan od najčudnovatijih drevnih objekata u Iraku.

Hatra je jedan od značajnih objekata, i iako se nalazi kilometrima od današnje administrativne granice sa Iranom u njemu se mogu naći mješavina iranske, grčke i rimske kulture. To je najvažniji preostali objekat iz dinastije Aškanijana na području između dvije rijeke - Didžle i Eufrata te je 105km daleko od grada Mosula. Hatra je od počekta prvog hrišćanskog stoljeća bila upravljačko središte lokalne dinastije. Istraživanja i prevodi postojećih knjiga govore da je Hatra napredovala u 2. stoljeću te da je u tom periodu proširena. Material koji se većinom koristio u izgradnji ovog objekta je sačinjen od vapna i gipsa, a konstrukcije u sebi sažimaju ašurijske, helenističke, aškanske i rimske tehnike. Glavni zidovi hrama u ovom gradu su izgrađeni sa velikim brojem crteža iz tog perioda. Ali Hatra, koja je nekada bila velik i napredan grad, nakon što je 241. godine napuštena, pretrpila je ogromnu štetu od zemljotresa. Nažalost, posljednji ratovi u Iraku su dosta uništili Hatru pa se ovo drevno mjesto, koje je od 1985. godine na listi nacionalnih blaga UNESCO-a, sada nalazi u groznom stanju.

Po riječima očevidaca, tekfirijske grupe su uništile kip Abutamam Al-Taija, poznatog abasidskog pjesnika u Muselu. Takođe su uništeni i kipovi Osmana Al-Musilija, muzičara iz 19. stoljeća i Ibn Asira, arapskog filozofa. Ovi su se hramovi smatrali simbolom grada Musela. Hram Izudina, poznatog arapskog historičara, takođe je uništen od strane tekfirijskih grupa. Oni koji su svjesni važnosti ovih objekata itekako imaju razloga biti zabrinuti za iracko kulturno naslijeđe.

Časopis Nacional geografic u svom skandaloznom izvješću je objavio kako tekfirijske grupe nelegalno trguju starinama iz Iraka. Na osnovu njihovog izvještaja, tekfirije su prije tri godine, od kada su aktivne u Siriji, manipulisale velikim brojem sirijskih starina, kako bi finansirali svoje vojne aktivnosti.

Skoro je jedan irački obavještajac poslao izvješće za časopis Guardian, u kojem stoji da se IDIŠ ne finansira samo putem nafte. Spominje se trgovina i šverc starina i tvrdi se da je ova teroristička grupa tim putem zaradila oko 36 miliona dolara.

Profesor Lioti, sa univerziteta Montana u Americi, po tom pitanju kaže: ‘‘To je slično onome što su prije radili i talibani i Al-Kaida.’’

Izvještaji govore kako teroristička grupa IDIŠ nastoji uništiti starine iz muzeja u Muselu ili ih rasprodati. Na osnovu jednog izvještaja, nekoliko dana poslije okupacije Musela, Abubakr Al-Bagdadi, vođa terorista je otišao u gradski muzej. Teroristi su radnicima muzeja rekli kako su kipovi nemuslimanski, zatim su uništili katanac od magacina i okupirali zgradu. Takođe su rekli direktoru muzeja da čekaju naredbu Al-Bagdadija da unište kipove, ili ih zamjene za oružje. Javno mnijenje je zabrinuto za muzej u Muselu i još pamti kako je 2003. godine, u zadnjim danima Sadamove vladavine, rasprodan Nacionalni muzej u Iraku, a nakon prolaska jednog desetljeća od ove kulturne tragedije pronađeno je samo pola od 15 hiljada predmeta koji su bili u muzeju.

U svakom slučaju, otimačina i krađa kulturnog nasljeđa u islamskim zemljama je toliko zabrinjavajuća da je potrebno da međunarodne institucije, poput UNESCO-a, širom svijeta, a posebno u islamskim zemljama, osmisle metodu kojom će se boriti protiv ovih zločina.