Ljudi u svojim životima imaju potrebu za promjenama, za razmišljanjem i intelektualnim aktivnostima.
Ponekad se čovjeka nalazi u veoma posebnim situacijama u kojima može bolje razmišljati o svom vlastitom životu kada mu se otvaraju novi horizonti pred očima. Duhovno i nezaboravno putovanje hadždža je jedno od ovih trenutaka. Obredi hadždža sa mnogobrojnim duhovnim i cjelokupnim programima čovjak upoznavaju sa karakteristikama jednog savršenog, čistog i sretnog života. Ovih dana zaljubljenici u Savršenstvo, oni koji su pronašli mogućnosti za ovogodišnje službovanje Bogu i prešli tolike kilometre do Mekke, ovog Svetog grada i Bejtullaha, svakoga dana razmišljaju u blizini Božije kuće. Čine ibadet, tavafe, razgovaraju sa svojim Gospodarem, klanjaju namaz. U predajama se kaže da sam pogled na Ka'bu sa sobom nosi i poseban sevap. Poslanik islama s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: „Ko god pogleda Ka'bu, piše mu se sevap sve dok bude gledao Božiju kuću.“
Već nekoliko dana hodočasnici Bejtullaha se nalaze u svetim gradovima Mekki i Medini kako bi još jednom obavili posebne vrste ibadeta koji potiču iz bogate historije monoteizma i prisjetili se velikih žrtvi koje su podnijeli hazreti Ibrahim a.s. i hazreti Muhammed s.a.v.s.. Ka'ba je trenutno centar pažnje miliona hodočasnika koji tavafe oko Bejtullaha ali i muslimana širom svijeta koji čine neopisivu sliku. Poput leptira oko svijeće, okreću se, približavaju i udaljavaju, razmišljajući o veličini Svemogućeg Stvoritelja. Razni načini ukazivanja ljubavi Gospodaru svih svjetova su jednostavno prikazani u danima hadždža.
I evo devetog hidžretskog lunarnog mjeseca zil hadždžea, stigli smo do nove faze u duhovnom putovanju u Svetu zemlju. Nakon okončanja tavafa, ispunjeni ushićenjem i posebnom energijom, hodočasnici se zapućuju ka dolini Arefat. Ova dolina se nalazi 25 kilometara udaljena od Mekke. Pustinja u podnožju planine pod imenom Planina milosti ili Džebelu-r Rahmeh. Ovom dijelu poluostrva, koordinirano i u istom obliku, slijeva se bijela rijeka hodočasnika obučenih u ihrame. Svi se u tom trenutku pitanju kakva je filozofija i mudrost skrivena u toj bjelini, u tom istovjetnom oblačenju odjeće, kakve se poruke mogu pronaći u ovom velikom skupu, kako se može protumačiti taj poziv u pustinju ili odazivanje navedenom pozivu? Svi se pitaju kakva je tajna u ovom pozivu?
Arefat je zemlja spoznaje i duhovnosti. Ovdje je moguće upoznati svoj pravi identitet, a ne one varljive identitete koje mi sebi sami namećemo, ovdje smo u stanju da saznamo više o sebi, ovdje smo u stanju da spoznamo istinu. Prema predajama, u ovom dijelu svijeta hazreti Adem i Havva su se susreli nakon protjerivanja iz raja, a istigfar hazreti Adema a.s. je primljen u podnožju planine Džebelu-r Rahmeh. Ovdje je najbolje djelo, dova i molitva, dok je Iblis, neka je prokletstvo Božije na njega, tužan i uznemiren zbog velike skrušenosti iskrenih robova. Hodočasnici ovog dana ispiraju svoje duše i tijela u moru nježnosti blagosti, kako bi postali bezgriješni poput novorođenčadi. U predajama stoji da ako osoba izgubi mogućnosti da traži noć kadra u mubarek mjesecu ramazanu kako bi ibadetim i tražio oprost za svoje grijehe, onda obavezno mora visoko vrijednovati dan Arefata i činjenje dove i istigfara u tom danu. U ovoj svetoj dolini sa svih strana se mogu čiti milozvučni glasovi molitve, dova i šaputanja prilikom čega ljudska tijela napuštaju negativne osobine i djela. Molitva, čije se rečenice završavaju riečima „ja erhame rahimin“ (o Najmilostiviji među milostivima) čuje se dolinom Arefata i zaista, Allah dželle ša'nuhu neće se oglušiti o pozive vjernika.
Ajatollah Dževadi Amoli, istaknuti tumač Kur'ani Kerima i veliki islamskim intelektualac kaže: „Prikladno je da ona osoba koja se već nalazi na svetom mjestu Arefata, ode na obronke Džebelu-r Rahmeh i tamo čini dovu i istigfare. Imam Husein, neka je mir na njega, stojeći na lijevom obronku planine Džebelu-r Rahmeh okrenuo se prema Mekki i Ka'bi i proučio čuvenu dovu. Tajna dove na Džebelu-r Rahmeh je da je Uzvišeni Stvoritelj milostiv prema svim svojim robovima, bilo da se radi o muškarcu ili ženi. On, pored svoje milosti, posjeduje i posebnu milost, koju je, prema vlastitom nahođenju, odredio da bude namijenjena posebnim vjernicima.“
Na Arefatu čovjek shvata da Bog upravlja svim njegovim htjenjima i željama, ali i da je Moćan da ih sve usliša. Stoga, uljepšanog i ukrašenog srca pohrlite ka Božijoj milosti, samo Njega obožavajte jer je obožavanje Njega najveća investicija. Imam Sedžad, neka je mir na njega, kaže: „Poslije podne na dan Arefata i narednog jutra kada se hadžije nalaze na Minni, Allah, subhanehu ve te ala, obraća se melecima: „Oni su moji robovi koji su ovdje došli iz različitih krajeva, savladavajući mnogobrojne neprilike i zabranjujući sebi mnogobrojne dozvoljene stvari. Oni se nalaze na pijesku pustinje Arefat i Minne i licima prekrivenim naslagama prašine od Mene traže ono što im je potrebno.“ Dolina Arefata je mjesto učenja poznate dove hazreti Huseina, neka je mir na njega. Ovaj velikan historije islama, veliča Jedinog Gospodara i sjeća se Njegove nepresušne milosti. Svaka rečenica ove dove otvara nova vrata duhovnosti i rahmeta. Rečenice ove dove pokazuju da hazreti Husein, neka je mir na njega, za vrijeme učenja iste, napušta ovaj svijet i posmatra i najsitnije čestice postojećeg svijeta. U ovoj dovi, hazreti Husein nam poklanja najistaknutije rečenice duhovne spone.
Ovih dana u blizini Bejtullaha, stotine hiljada osoba obučenih u bijelu odjeću - ihrame, poput leptira obilazi oko Ka'be. Tavafeći oko Bejtullaha pokazuju vrhunac ljubavi i osjećaja stapanja sa praizvorom, Uzvišenim Allahom, subhanehu ve te ala. Zaista je lijepo, što smo u stanju i prilici da putem naših radio-talasa budemo sa njima i da istovremeno podijelimo vrijeme u opisu ovog veličanstvenog događaja. Tavaf oko Bejtullaha je jedan od najprivlačnijih i ujedno najljepših obaveza hadždža. Zaljubljenici u Svevišnjeg, prelazeći ogrome geografske razdaljine, dolaze u Mekku i poput žednog i zaljubljenog odlazi u potragu za vodom ili Dragim. Hodočasnici Bejtullaha, od podneva devetog danas zil hadždžea pa sve do zalaska sunca zaustavljaju se u dolini Arefata.
Hadždž je pozornica različitih osjećaja i osjećanja, različita od osobe do osobe. Lica koja jednog trenutka trče a drugog lagano se kreću ka božijoj milosti, svi su u potrazi za Njegovim znakovima. Hadždž možemo predstaviti logorom gdje ljudi žele istu stvar ali se najvjerovatnije razlikuju načini dolaska do tog stepena i stadija. Svi imaju posebna osjećanja i zadatke, svi osjećaju isto ali sa blagim nijansama u načinu i brzini ostvarenja ličnih dova i molitvi. Ako se svi obredi hadždža održe bez greške, svi hodočasnici, pored toga što osjećaju blizinu svog Stvoritelja, uočavaju da su bliski i sa svim onim ljudima različite boje kože, jezika i običaja. Tokom dana hadždža, zahrđala srca svijetle posebnom jačinom i bojom, dok istovremeno nestaje svaki oblik egoizma i narcisoidnosti. Vjerska učenja i propisi u svojoj osnovi rade na uništenju svih onih negativnih osobina i posebnim programima učvršćuje noge svakog vjernika na njegovom putu do ostvarenja zadovoljstva kod Svemogućeg, Gospodara svih svjetova. Na hadždžu, moderni čovjek uhvaćen u koštac sa materijalnim svijetom ima želju oslobođenja tih problema i briga i utapanja u nepregledno more Allahove milosti i zadovoljstva. Tokom dana hadždža, čovjek se nalazi na stazi bez kraja koja je ispunjena ljubavlju, nježnošću, dobrom i milošću.
Jedan od obaveza ili farzova obreda hadždža jeste stajanje na Arefatu. Hadžije nakon tavafa Bejtullaha, okreću se ka dolini Arefata. Arefat je ravna pustinjska dolina u podnožiju brda Džebelur-Rahmeh, 25 kilometara udaljen od grada Mekke. U historijskim predajama se prenosi da je Allah dželle ša'nuhu, prihvatio tevbu ili pokajanje hazreti Adema a.s. koji se nalazio u podnožiju upravo ove planine. Srca svih prisutnih na Arefatu su uzbuđena. Devetog dana hadždža, pustinja Arefata je ispunjena osobama obućenim u bijele ihrame. Oni ovoga dana se upoznavaju sa drugim tajnama hodočašća i posjete ovom svetom mjestu. Svi su zauzeti zikirom, spominjanjem Allaha dželle ša'nuhu, donošenjem salavata i selama na posljednjeg Božijeg poslanika hazreti Muhammeda s.a.v.s. ili razmišljanjem o svijetu, vlastitom bitku i postojanju. Mnogobrojni vjerski učenjaci naglašavaju strogu potrebu činjenja zikira - spominjanja Allaha dželle ša'nuhu, istigfara ili pokajanja i dova - molitvi. U ovoj pustinji nećemo pronaći ništa materijalno što bi privuklo našu pažnju. Zasigurno je u ovoj pustinji skriveno nešto što je prijeko potrebno potražiti. Ljudi bijele, crne, žute i crvene boje kože, imućni i siromašni, svi su iste odjeće i svi, u potpunoj harmoniji, traže svoga Gospodara. Kao da je Arefat veličine svih čistih srca. Kada obratimo pažnju na događaje zapisane u historiji, primijetićemo prisustvo velikih i važnih historijskih ličnosti u ovoj dolini. Arefat je bio mjesto činjenja dove hazreti Huseina, unuka hazreti Muhammeda s.a.v.s., a svake godine na ovom istom mjestu, tu dovu uči veliki broj hodočasnika. Kada se dolinom Arefata prolomi glas "Ja Erhamer-rahimin", (O Najmilostiviji od milostivih), kao da svi osjećaju božije prisustvo.
Ali svemu dođe kraj, pa tako i stajanju na Arefatu. Ovaj čin i hadždžski farz ili stroga obaveza se završava smrkavanjem. Kada se na nebu osjeti blago smračenje pred akšam, Arefat je opet stjecište i mjesot mnogobrojnih događaja. Svi se pripremaju da napuste Arefat i za polazak prema drugoj dolini koja nosi naziv Maš'ar.
Maš'ar je također prazna pustinja, ali je zanimljivo da ima veoma dugu, prohladnu i svježu noć. Srva svih zaljubljenika su u potrazi za svojim Gospodarem. I ovdje je potrebno da Jedinom Vlasniku svega postojećeg predamo svoje srce i ljubav koja se krije u našim dubinama. Hodočasnici biraju posebno odvojena mjesta i čine dove, klanjaju nafile, uče istigfare i traže Njegovu pažnju i zadovoljstvo. Imam Sadik, neka je mir na njega, u jednoj predaji je rekao: "Ako si u stanju da jednu noć provedeš u dolini Maš'ar, obavezno učini takvo što. Nama je rečeno da su te noći vrata nebesa otvorena pred dovama iskrenih vjernika i zaljubljenika."
U tami te noći, svako zna na koji način da prizna grijehe koje je počinio i za njih traži oprost. To je odlično mjesto da ponovno damo prisegu svom Gospodaru da ćemo biti iskreni vjernici i da ćemo težiti zdravom životu daleko od grijeha i problema. Osobe obučene u bijelo, narednog dana, odnosno kada se osjeti plago praskozorije, obnavljaju svoj abdest i klajanju sabah namaz, da bi zatim krenuli da učine i preostale farzove hodočašća. Oni se kreću ka Mini.
Ponekad se čovjeka nalazi u veoma posebnim situacijama u kojima može bolje razmišljati o svom vlastitom životu kada mu se otvaraju novi horizonti pred očima. Duhovno i nezaboravno putovanje hadždža je jedno od ovih trenutaka. Obredi hadždža sa mnogobrojnim duhovnim i cjelokupnim programima čovjak upoznavaju sa karakteristikama jednog savršenog, čistog i sretnog života. Ovih dana zaljubljenici u Savršenstvo, oni koji su pronašli mogućnosti za ovogodišnje službovanje Bogu i prešli tolike kilometre do Mekke, ovog Svetog grada i Bejtullaha, svakoga dana razmišljaju u blizini Božije kuće. Čine ibadet, tavafe, razgovaraju sa svojim Gospodarem, klanjaju namaz. U predajama se kaže da sam pogled na Ka'bu sa sobom nosi i poseban sevap. Poslanik islama s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: „Ko god pogleda Ka'bu, piše mu se sevap sve dok bude gledao Božiju kuću.“
Već nekoliko dana hodočasnici Bejtullaha se nalaze u svetim gradovima Mekki i Medini kako bi još jednom obavili posebne vrste ibadeta koji potiču iz bogate historije monoteizma i prisjetili se velikih žrtvi koje su podnijeli hazreti Ibrahim a.s. i hazreti Muhammed s.a.v.s.. Ka'ba je trenutno centar pažnje miliona hodočasnika koji tavafe oko Bejtullaha ali i muslimana širom svijeta koji čine neopisivu sliku. Poput leptira oko svijeće, okreću se, približavaju i udaljavaju, razmišljajući o veličini Svemogućeg Stvoritelja. Razni načini ukazivanja ljubavi Gospodaru svih svjetova su jednostavno prikazani u danima hadždža.
I evo devetog hidžretskog lunarnog mjeseca zil hadždžea, stigli smo do nove faze u duhovnom putovanju u Svetu zemlju. Nakon okončanja tavafa, ispunjeni ushićenjem i posebnom energijom, hodočasnici se zapućuju ka dolini Arefat. Ova dolina se nalazi 25 kilometara udaljena od Mekke. Pustinja u podnožju planine pod imenom Planina milosti ili Džebelu-r Rahmeh. Ovom dijelu poluostrva, koordinirano i u istom obliku, slijeva se bijela rijeka hodočasnika obučenih u ihrame. Svi se u tom trenutku pitanju kakva je filozofija i mudrost skrivena u toj bjelini, u tom istovjetnom oblačenju odjeće, kakve se poruke mogu pronaći u ovom velikom skupu, kako se može protumačiti taj poziv u pustinju ili odazivanje navedenom pozivu? Svi se pitaju kakva je tajna u ovom pozivu?
Arefat je zemlja spoznaje i duhovnosti. Ovdje je moguće upoznati svoj pravi identitet, a ne one varljive identitete koje mi sebi sami namećemo, ovdje smo u stanju da saznamo više o sebi, ovdje smo u stanju da spoznamo istinu. Prema predajama, u ovom dijelu svijeta hazreti Adem i Havva su se susreli nakon protjerivanja iz raja, a istigfar hazreti Adema a.s. je primljen u podnožju planine Džebelu-r Rahmeh. Ovdje je najbolje djelo, dova i molitva, dok je Iblis, neka je prokletstvo Božije na njega, tužan i uznemiren zbog velike skrušenosti iskrenih robova. Hodočasnici ovog dana ispiraju svoje duše i tijela u moru nježnosti blagosti, kako bi postali bezgriješni poput novorođenčadi. U predajama stoji da ako osoba izgubi mogućnosti da traži noć kadra u mubarek mjesecu ramazanu kako bi ibadetim i tražio oprost za svoje grijehe, onda obavezno mora visoko vrijednovati dan Arefata i činjenje dove i istigfara u tom danu. U ovoj svetoj dolini sa svih strana se mogu čiti milozvučni glasovi molitve, dova i šaputanja prilikom čega ljudska tijela napuštaju negativne osobine i djela. Molitva, čije se rečenice završavaju riečima „ja erhame rahimin“ (o Najmilostiviji među milostivima) čuje se dolinom Arefata i zaista, Allah dželle ša'nuhu neće se oglušiti o pozive vjernika.
Ajatollah Dževadi Amoli, istaknuti tumač Kur'ani Kerima i veliki islamskim intelektualac kaže: „Prikladno je da ona osoba koja se već nalazi na svetom mjestu Arefata, ode na obronke Džebelu-r Rahmeh i tamo čini dovu i istigfare. Imam Husein, neka je mir na njega, stojeći na lijevom obronku planine Džebelu-r Rahmeh okrenuo se prema Mekki i Ka'bi i proučio čuvenu dovu. Tajna dove na Džebelu-r Rahmeh je da je Uzvišeni Stvoritelj milostiv prema svim svojim robovima, bilo da se radi o muškarcu ili ženi. On, pored svoje milosti, posjeduje i posebnu milost, koju je, prema vlastitom nahođenju, odredio da bude namijenjena posebnim vjernicima.“
Na Arefatu čovjek shvata da Bog upravlja svim njegovim htjenjima i željama, ali i da je Moćan da ih sve usliša. Stoga, uljepšanog i ukrašenog srca pohrlite ka Božijoj milosti, samo Njega obožavajte jer je obožavanje Njega najveća investicija. Imam Sedžad, neka je mir na njega, kaže: „Poslije podne na dan Arefata i narednog jutra kada se hadžije nalaze na Minni, Allah, subhanehu ve te ala, obraća se melecima: „Oni su moji robovi koji su ovdje došli iz različitih krajeva, savladavajući mnogobrojne neprilike i zabranjujući sebi mnogobrojne dozvoljene stvari. Oni se nalaze na pijesku pustinje Arefat i Minne i licima prekrivenim naslagama prašine od Mene traže ono što im je potrebno.“ Dolina Arefata je mjesto učenja poznate dove hazreti Huseina, neka je mir na njega. Ovaj velikan historije islama, veliča Jedinog Gospodara i sjeća se Njegove nepresušne milosti. Svaka rečenica ove dove otvara nova vrata duhovnosti i rahmeta. Rečenice ove dove pokazuju da hazreti Husein, neka je mir na njega, za vrijeme učenja iste, napušta ovaj svijet i posmatra i najsitnije čestice postojećeg svijeta. U ovoj dovi, hazreti Husein nam poklanja najistaknutije rečenice duhovne spone.
Ovih dana u blizini Bejtullaha, stotine hiljada osoba obučenih u bijelu odjeću - ihrame, poput leptira obilazi oko Ka'be. Tavafeći oko Bejtullaha pokazuju vrhunac ljubavi i osjećaja stapanja sa praizvorom, Uzvišenim Allahom, subhanehu ve te ala. Zaista je lijepo, što smo u stanju i prilici da putem naših radio-talasa budemo sa njima i da istovremeno podijelimo vrijeme u opisu ovog veličanstvenog događaja. Tavaf oko Bejtullaha je jedan od najprivlačnijih i ujedno najljepših obaveza hadždža. Zaljubljenici u Svevišnjeg, prelazeći ogrome geografske razdaljine, dolaze u Mekku i poput žednog i zaljubljenog odlazi u potragu za vodom ili Dragim. Hodočasnici Bejtullaha, od podneva devetog danas zil hadždžea pa sve do zalaska sunca zaustavljaju se u dolini Arefata.
Hadždž je pozornica različitih osjećaja i osjećanja, različita od osobe do osobe. Lica koja jednog trenutka trče a drugog lagano se kreću ka božijoj milosti, svi su u potrazi za Njegovim znakovima. Hadždž možemo predstaviti logorom gdje ljudi žele istu stvar ali se najvjerovatnije razlikuju načini dolaska do tog stepena i stadija. Svi imaju posebna osjećanja i zadatke, svi osjećaju isto ali sa blagim nijansama u načinu i brzini ostvarenja ličnih dova i molitvi. Ako se svi obredi hadždža održe bez greške, svi hodočasnici, pored toga što osjećaju blizinu svog Stvoritelja, uočavaju da su bliski i sa svim onim ljudima različite boje kože, jezika i običaja. Tokom dana hadždža, zahrđala srca svijetle posebnom jačinom i bojom, dok istovremeno nestaje svaki oblik egoizma i narcisoidnosti. Vjerska učenja i propisi u svojoj osnovi rade na uništenju svih onih negativnih osobina i posebnim programima učvršćuje noge svakog vjernika na njegovom putu do ostvarenja zadovoljstva kod Svemogućeg, Gospodara svih svjetova. Na hadždžu, moderni čovjek uhvaćen u koštac sa materijalnim svijetom ima želju oslobođenja tih problema i briga i utapanja u nepregledno more Allahove milosti i zadovoljstva. Tokom dana hadždža, čovjek se nalazi na stazi bez kraja koja je ispunjena ljubavlju, nježnošću, dobrom i milošću.
Jedan od obaveza ili farzova obreda hadždža jeste stajanje na Arefatu. Hadžije nakon tavafa Bejtullaha, okreću se ka dolini Arefata. Arefat je ravna pustinjska dolina u podnožiju brda Džebelur-Rahmeh, 25 kilometara udaljen od grada Mekke. U historijskim predajama se prenosi da je Allah dželle ša'nuhu, prihvatio tevbu ili pokajanje hazreti Adema a.s. koji se nalazio u podnožiju upravo ove planine. Srca svih prisutnih na Arefatu su uzbuđena. Devetog dana hadždža, pustinja Arefata je ispunjena osobama obućenim u bijele ihrame. Oni ovoga dana se upoznavaju sa drugim tajnama hodočašća i posjete ovom svetom mjestu. Svi su zauzeti zikirom, spominjanjem Allaha dželle ša'nuhu, donošenjem salavata i selama na posljednjeg Božijeg poslanika hazreti Muhammeda s.a.v.s. ili razmišljanjem o svijetu, vlastitom bitku i postojanju. Mnogobrojni vjerski učenjaci naglašavaju strogu potrebu činjenja zikira - spominjanja Allaha dželle ša'nuhu, istigfara ili pokajanja i dova - molitvi. U ovoj pustinji nećemo pronaći ništa materijalno što bi privuklo našu pažnju. Zasigurno je u ovoj pustinji skriveno nešto što je prijeko potrebno potražiti. Ljudi bijele, crne, žute i crvene boje kože, imućni i siromašni, svi su iste odjeće i svi, u potpunoj harmoniji, traže svoga Gospodara. Kao da je Arefat veličine svih čistih srca. Kada obratimo pažnju na događaje zapisane u historiji, primijetićemo prisustvo velikih i važnih historijskih ličnosti u ovoj dolini. Arefat je bio mjesto činjenja dove hazreti Huseina, unuka hazreti Muhammeda s.a.v.s., a svake godine na ovom istom mjestu, tu dovu uči veliki broj hodočasnika. Kada se dolinom Arefata prolomi glas "Ja Erhamer-rahimin", (O Najmilostiviji od milostivih), kao da svi osjećaju božije prisustvo.
Ali svemu dođe kraj, pa tako i stajanju na Arefatu. Ovaj čin i hadždžski farz ili stroga obaveza se završava smrkavanjem. Kada se na nebu osjeti blago smračenje pred akšam, Arefat je opet stjecište i mjesot mnogobrojnih događaja. Svi se pripremaju da napuste Arefat i za polazak prema drugoj dolini koja nosi naziv Maš'ar.
Maš'ar je također prazna pustinja, ali je zanimljivo da ima veoma dugu, prohladnu i svježu noć. Srva svih zaljubljenika su u potrazi za svojim Gospodarem. I ovdje je potrebno da Jedinom Vlasniku svega postojećeg predamo svoje srce i ljubav koja se krije u našim dubinama. Hodočasnici biraju posebno odvojena mjesta i čine dove, klanjaju nafile, uče istigfare i traže Njegovu pažnju i zadovoljstvo. Imam Sadik, neka je mir na njega, u jednoj predaji je rekao: "Ako si u stanju da jednu noć provedeš u dolini Maš'ar, obavezno učini takvo što. Nama je rečeno da su te noći vrata nebesa otvorena pred dovama iskrenih vjernika i zaljubljenika."
U tami te noći, svako zna na koji način da prizna grijehe koje je počinio i za njih traži oprost. To je odlično mjesto da ponovno damo prisegu svom Gospodaru da ćemo biti iskreni vjernici i da ćemo težiti zdravom životu daleko od grijeha i problema. Osobe obučene u bijelo, narednog dana, odnosno kada se osjeti plago praskozorije, obnavljaju svoj abdest i klajanju sabah namaz, da bi zatim krenuli da učine i preostale farzove hodočašća. Oni se kreću ka Mini.