U islamskoj tradiciji, uloga oca se smatra kamenom temeljcem porodične i društvene stabilnosti.
U iranskoj kulturi očevi se poštuju kao simboli mudrosti, autoriteta i žrtve. Od Firdusijeve epske poezije do Hafezovih lirskih stihova, iranska književnost prepuna je divljenja očinskim figurama, prikazujući ih kao čvrsta sidra u turbulentnim vremenima.
Dan očeva poklapa se sa godišnjicom rođenja Imama Alija, trajne figure pravde, saosjećanja i očinstva bez premca u islamskoj historiji. Poznat po svojoj hrabrosti i mudrosti, Imam Ali je također slavan po svojoj njegujućoj ulozi oca. Istorijski izvještaji govore o njegovim ljubaznim interakcijama sa svojom djecom, nudeći model saosjećajnog očinstva.
Izbor da se Dan očeva uskladi s godišnjicom njegovog rođenja odražava duboku integraciju vjerskih i kulturnih vrijednosti u iranskom društvu.
Širom Irana, porodice su obilježile dan jednostavnim, ali značajnim gestovima. Djeca su svojim očevima darovala ručno izrađene rukotvorine, knjige ili cvijeće, dok su drugi proveli dan u razmišljanju, dijeleći obroke i priče o jačanju porodičnih veza.
U međuvremenu, kulturne institucije bile su domaćini događaja koji su prikazivali učenja Imama Alija, a.s, o porodici i očinstvu, naglašavajući društvenu vrijednost koja se daje očinskoj ulozi.