Rušenje Starog mosta u Mostaru 9. novembra 1993. godine je bila vijest koja je izazvala sablazan svjetske javnosti, a i nakon 31 godinu u gradu na Neretvi je tema koja otvara stare rane i budi bolna sjećanja.
Stari most u Mostaru porušen je granatiranjem Hrvatskog vijeća obrane (HVO). S njim i cijela stara jezgra Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam u Hercegovini.
Rušenje Starog mosta počelo je dvadeset dana ranije, a intenzivno 8. novembra 1993. Gađan je s obližnjih planinskih visova Planinice stotinama granata velike razorne moći. Granate su padale i na kule Taru i Halebinku koje su svojevrsni statički uteg mostu.
Cijela jedna ulica sa dućanima zvana Kujundžiluk potpuno je nestala. HVO je dva dana za redom intenzivno granatama rušio dio po dio mosta. I konačno u 10 sati i 16 minuta 9. novembra pokleknulo je remek djelo Mimara Hajrudina. Pao je u hladnu Neretvu.
Obnova Starog mosta koju su finansirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine.
Obnova je završena u julu 2004, a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. jula 2004. godine. Radove na obnovi mosta uspješno je izvela turska firma ER-BU.
U julu 2005. na zasjedanju u Južnoafričkoj Republici, Stari most na Neretvi je uvršten na popis zaštićenih spomenika UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja.
Stari most je izgrađen prema nacrtima turskog arhitekte Mimara Hajrudina između 1557. i 1566. godine.