Narod Irana ima pravo da zna šta se dogodilo Mahsi Amini i pod kakvim okolnostima je umrla. A vlasti su pravno i moralno obavezne da ispitaju to pitanje bez straha i naklonosti i ugase plamen bijesa pravdom i odgovornošću.
Ipak, način na koji se čini da su proteste oteli razbojnici, kako unutar tako i izvan zemlje, ukazuje na nešto duboko zlokobno. I to nije prvi put. Ti agenti provokatori su uvijek pokušavali iskoristiti takve prilike za raspirivanje haosa i nereda.
Paljenje zastave zemlje, pljačkanje džamija i banaka, napad na kola hitne pomoći ili premlaćivanje policajca na ulici koji se tu našao slučajno — ti postupci se ne mogu pripisati onima koji istinski traže pravdu i odgovornost. Ima tu nešto više nego što se na prvi pogled čini.
Nekoliko sati nakon što su se pojavile vijesti u petak, iranski predsjednik Ibrahim Raisi, koji se nalazio u Uzbekistanu na samitu Šangajske organizacije za saradnju, naredio je ministru unutrašnjih poslova da pokrene preciznu istragu o incidentu. Kasnije je razgovarao s ocem preminule djevojke.
Visoki zvaničnik pravosuđa Mohseni Ejei je u svom obraćanju u ponedjeljak rekao da je zatražio od pravosudnih tijela da "temeljno istraže" slučaj. U utorak se zboru pridružio i predsjednik parlamenta Mohammad Baqer Ghalibaf, rekavši da je najviše zakonodavno tijelo istragu o smrti 22-godišnje žene stavilo na vrh svog dnevnog reda.
Kao što je evidentno, nema pokušaja da se incident gurne pod tepih ili da se ljudi zavaraju izgovorima. Ne poriče se činjenica da je žena umrla u policijskom pritvoru. Ali istraga je još u toku, tako da je iskakanje pred rudu nerazumno.
Na snimku nadzornih kamera koji je objavila policija vidi se kako se preminula žena srušila nakon kratke razmjene riječi sa policajkom u policijskoj stanici. Čini se da nije bilo fizičkog kontakta, što je dovelo do nagađanja da je mogla imati zdravstvenih problema. Kasnije je u bolnici proglašena mrtvom.
Preliminarna istraga koju je sproveo parlament takođe je isključila upotrebu sile nad 22-godišnjakinjom iz Kurdistana, ukazujući na njenu medicinsku historiju i operaciju na mozgu od prije mnogo godina. Konačni izvještaj se ipak čeka.
Očekuje se da će i Ministarstvo unutrašnjih poslova za nekoliko sedmica podnijeti izvještaj, koji će baciti više svjetla na događaje koji su doveli do njene tragične smrti. Istina mora prevladati i to je nešto oko čega se svi slažu.
U međuvremenu, zapadni mediji su zauzeti vrtenjem tragičnog događaja kako bi potaknuli svoj plan "promjene režima" u Iranu, nazivajući to "ubistvom" i optužujući vlasti za "torturu", čak i prije nego što je istraga gotova. Jednostrano izvještavanje o smrti Aminijeve ponovo je pokazalo kako korporativni zapadni mediji i vlade rade u tandemu na zamagljivanju istine.
Hladnokrvno ubistvo palestinske novinarke Shireen Abu Akleh nazvano je "smrću", dok je smrt Mahse Amini opisana kao "ubistvo". To je bio izraelski režim. Ovo je Islamska Republika Iran.
Mnogi videosnimci kruže društvenim mrežama, neki od njih ili lažni ili stari, s namjerom da podstaknu tenzije u ovom osjetljivom trenutku. Zanimljivo je da su se mnogi ozloglašeni napadači Irana na Zapadu također pridružili tom vozu da proguraju svoje zlobne ciljeve.
Upravo na to je upozorio i otac preminule žene Amjad Amini u intervjuu za novinsku agenciju Tasnim u ponedjeljak, odvajajući svoju porodicu od teoretičara zavjere i neposlušne rulje na ulicama. Pravda je, izjavio je, sve što želi.
Ono što je također interesantno jeste kako su se neki zapadni lideri odjednom pretvorili u "dobronamjerne" prema narodu Irana, isti oni lideri koji odbijaju da ukinu ili ublaže sankcije koje su tokom godina ubile desetine hiljada Iranaca. Isti oni lideri koji su davali pokroviteljstvo antiiranskim terorističkim grupama, kao i nelegitimnom režimu koji je godinama ubijao vodeće naučnike u zemlji.
Da ne bude zabune: oni ne mogu biti dobronamjerni prema iranskom narodu. Ono što traže je nered i haos. Prije nego što su počeli da pričaju o ljudskim pravima u drugim zemljama, mogli su prvo da počiste ispred svoje kuće. Naprimjer, u SAD-u je zabilježeno 1.055 smrtonosnih policijskih pucnjava 2021. godine, a prije toga 1.020 u 2020., pri čemu su tamnoputi Amerikanci bili glavna meta. Ljudska prava?
Ljudi poput Antonyja Blinkena, Roba Malleya i sličnih trebali bi biti više zabrinuti zbog kršenja ljudskih prava u svojoj zemlji prije nego što drugima održe velika predavanja. Amerikanci nisu u poziciji da tvrde da su na visokom moralnom mjestu. Njihove ruke su natopljene krvlju nevinih u Iraku, Afganistanu, Palestini, Jemenu i Siriji.
Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amir-Abdollahian s pravom je uzvratio američkim zvaničnicima u tvitu u utorak, tvrdeći da su ljudska prava od "inherentne vrijednosti" Islamskoj Republici "za razliku od onih koji ih koriste kao oruđe protiv protivnika".
"Umjesto da liju krokodilske suze, SAD moraju okončati #ekonomski terorizam", napisao je visoki iranski diplomata nakon što je Vijeće za nacionalnu sigurnost Bijele kuće okarakterisalo smrt Iranke kao "užasnu i ogromnu uvredu ljudskih prava".
Pravda će pobijediti u slučaju Mahse Amini, i trebala bi, ali onih desetina hiljada u SAD-u, ili Afganistanu i Iraku, žrtava američkog terorizma, nikada neće vidjeti pravdu. Tako jednostavno i grubo.