Ponovni izbor Macrona nije pobjeda ni za muslimane, ni Iran

Ponovni izbor Macrona nije pobjeda ni za muslimane, ni Iran

ABNA24: Reizbor Emmanuela Macrona proslavljaju Brisel, visoke finansije i njegov "buržoaski blok" ključnih francuskih pristalica, ali Macronov dosije pokazuje da muslimani i muslimanske nacije predviđaju malo razloga za slavlje.

Nakon Macronove pobjede, iransko ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je na nastavak razgovora licem u lice o oživljavanju iranskog nuklearnog sporazuma "što je prije moguće". Razgovori su pauzirani 11. marta zbog nemira u Ukrajini,  ali bi Iranci pogriješili kada bi pomislili da će drugi Macronov mandat dovesti do smanjenja politike u kojoj dominira Zapad.

Samo da pokažem koliko daleko je Macron spreman ići kako bi odbranio interese Brisela i Washingtona, jednostavno pogledajte njegov stav o Rusiji: On je potpuno za uvođenje dugogodišnjih sankcija Moskvi, bez obzira na to koliko  teško one mogu osiromašiti prosječnog francuskog pojedinca, domaćinstvo ili posao. Njegov stav je dizajniran tako da koristi nadnacionalnim interesima, a ne francuskim.

U trci koja je prije dvije sedmice bila zagrijana, Macronov stav je izgledao kao izborno samoubistvo. Marine Le Pen je zauzela suprotan smjer - insistirala je na tome da sankcije Rusiji ne obuhvataju uvoz energije niti negativno utiču na prosječnog francuskog glasača.

Čak je otkriveno samo nekoliko dana prije drugog kruga glasanja da Brisel čeka završetak izbora u Francuskoj kako bi objavio potpunu zabranu uvoza ruskih energenata. Samo nekoliko dana prije drugog kruga, francuski ministar vanjskih poslova bio je prisiljen priznati da je Macron zaista bio za takvu zabranu. Nije se moglo sakriti: ako su francuski birači glasali svojim džeparcima, Macron će ih koštati, i to godinama.

Macron je zaista bio voljan da izgubi svoj ponovni izbor kako bi zapadne globalističke interese stavio ispred blagostanja Francuske.

Međutim, između prvog i drugog kruga glasanja svaka kritika Macronove politike ili rezultata na vlasti patetično je opisivana kao "podrška fašizmu". Macron je pobijedio rezultatom 58-42, iako ukupni rezultat krije isti problem kao i njegova pobjeda od 66-34 2017.god: očigledan nedostatak jasnog mandata za njegove prijedloge.

Dakle, ako Macron neće da se založi za Francusku u pogledu Rusije, zašto bi to učinio za Iran?

Njegov dosije u vezi sa nuklearnim sporazumom je već jasan: pet godina odugovlačenja, odbijanja da se suprotstavi Washingtonu i očigledan neuspjeh da se podrži francuska strana sporazuma.

Sada kada je ponovo izabran, čovjek koji je inspirirao frazu "liberalni moćnik" osjećat će se hrabriji, jači i spremniji da nasilno izgradi čvršću Evropu, a ne manje voljan. Nevezan za brige oko reizbora, bijesni eurofil Macron sada ima još manje motiva da pazi na dobrobit prosječne osobe. Dakle, bez obzira koliko bi okončanje rata sa sankcijama Iranu koristilo Francuskoj, mora se shvatiti da to jednostavno nije glavni faktor u Macronovim političkim proračunima.

Iran je primoran da se u velikoj mjeri oslanja na francuskog predsjednika da bi uticao na Zapad. Macronova uloga je bila da igra "dobrog policajca" u odnosu na "lošeg policajca" Washingtona i Londona, koji nisu u stanju da prikriju svoj bijes prema iranskim islamskim revolucionarima. Berlin prešutno drži svoju torbicu, dok Brisel insistira da su njihovi pragmatični političari uvijek na korak od pronalaska rješenja za sve stvari - naravno da nikada nisu. Ostale potpisnice sporazuma - Kina i Rusija - nisu problem u pronalaženju diplomatskih rješenja, naravno.

Kao i sa Donaldom Trumpom, niko nije baš siguran šta bi Marine Le Pen zapravo uradila da je ikada preuzela dužnost, ali barem je postojala nada da bi u Parizu mogao biti glas za suverena prava i obostrano korisnu saradnj . Ali ideja da će se Macron pretvoriti u Charlesa De Gaullea i suprotstaviti Washingtonu i Londonu gora je od želje. Ona definitivno nije zasnovana na njegovoj evidenciji, ideologiji ili iskazanim željama.

Zato nemojte biti iznenađeni ako Macron započne svoj drugi mandat sa snažnim zahtjevima prema Teheranu.

Pitanje je: Koliko dugo će Iran dugo čekati da Zapad ispuni svoju stranu nuklearnog sporazuma? Macron vjerovatno ne shvata da je strpljenje u cijelom Iranu istrošeno krajem februara. Ako Macron misli da se može baviti svojom uobičajenom neefikasnom diplomatijom još godinu dana prije nego što se mora uozbiljiti, pogriješio bi - strpljenju Irana s nuklearnim sporazumom došao je kraj.

Za razliku od SAD-a 2020. godine, nije bilo promjene vlasti tako da nema opravdanja za bilo kakva kašnjenja. Macronu je bolje da odmah dođe u Beč ili će njegov dosadašnji dosije nuklearnog sporazuma ostati urezan u kamenu kao neuspjeh.

Macron je bio najprocionističkiji francuski predsjednik u posljednje vrijeme. On je usvojio zakon koji lažno i sramotno izjednačava anticionizam sa antisemitizmom,  što oličava nedostatak intelektualne strogosti i dvoličnosti u makronovskoj politici. Bivši bankar Rothschilda rutinski je opisivan kao izvan svoje dubine u međunarodnim poslovima i uvijek se oslanja na iskusnije savjetnike. Diplomatski se kreće, jer je to dugogodišnja uloga Pariza u zapadnim međunarodnim poslovima - Macron, koji se oženio svojim profesoricom drame u srednjoj školi, igra njemu dodijeljenu ulogu.

Na domaćem planu, Macron je radio stvari s kojima se Marine Le Pen jednostavno nikada ne bi izvukla. Zapanjujuća (ali rijetko objavljivana) činjenica je da su ministri u Macronovoj vladi otvoreno kritizirali Le Penovu zbog toga što je "mehka prema islamu". To je bilo iz desnog krila Macronove vlade - manje reakcionarni članovi njegovog kabineta redovno su se bunili protiv navodnih opasnosti od "islamo-ljevičara". Macron je, naravno, protiv svakog ljevičarstva.

Macron je odmah preuzeo višegodišnje vanredno stanje Francoisa Hollandea i legalizirao ga, a muslimani su bile jasne mete.

Kako je to uticalo na islamofobiju u Francuskoj? Ne mogu vam reći, jer je Macron 2020. prisilio Francuski kolektiv protiv islamofobije, bitnu nevladinu organizaciju za naciju, na egzil u Belgiji.

Njegov takozvani "anti-separatistički zakon" iz 2021. pokušao je zabraniti hidžab za maloljetnike, a ipak je Macron licemjerno osvojio međunarodne poene protiveći se Le Penovoj predloženoj (i neprovedivoj) zabrani hidžaba u javnim prostorima. Tvrdim (i to nikako da branim Marine Le Pen koja je postala još gora nego 2017.) da je Le Pen morala ići do ovih apsurdnih dužina samo da bi se pojavila kao antiislamski kandidat nasuprot ekstremno islamofobičnog Emmanuela Macrona.

Ali ovo je prva sedmica Macronovog drugog mandata - ako sada ne možemo biti optimisti, kada možemo?

Rusija, domaća islamofobija i sve ostalo na stranu: Macron treba da zna da Iran jedva čeka više na pozitivne i konkretne korake u vezi sa nuklearnim sporazumom. Teheran je blizu donošenja odluke za sve.

(Ramin Mazaheri PressTV)


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*