Evropski strahovi od nove izbjegličke krize

    Evropski strahovi od nove izbjegličke krize

ABNA24: - Dok pojedini evropski lideri izražavaju bojazan od masovnog priliva afganistanskih izbjeglica kao i zabrinutost da će novi migranti zapaliti žar krajnje desničarskih i populističkih pokreta, EU još uvijek nema jedinstven izbjeglički plan uprkos obećanim reformama nakon izbjegličke krize iz 2015., pišu svjetski mediji.

'Idite u susjedne zemlje'

Progonjeni izbjegličkom krizom 2015. potaknutom sirijskim ratom, evropski lideri očajnički žele izbjeći novi priliv izbjeglica i migranata iz Afganistana, ističe Asošiejtid pres (The Associated Press) dodajući da osim onima koji su pomagali zapadnim snagama tokom dvodecenijskog rata u zemlji, poruka Afganistancima koji razmišljaju o bijegu u Evropu glasi: ‘Ako morate otići, idite u susjedne zemlje, ali nemojte ovamo’.

Predsjednik Evropskog vijeća Šarl Mišel (Charles Michel) priznao je izazove s kojim se Evropa suočava kada je u subotu (21. avgusta) posjetio Madrid kako bi obišao tamošnji centar za afganistanske izbjeglice. "Partnerstva sa zemljama trećim stranama bit će u centru naše rasprave", rekao je dodajući da je neophodno pronaći "tu ravnotežu između dostojanstva Evropske unije i sposobnosti odbrane interesa EU.

"Austrija je predložila uspostavljanje "centara za deportaciju" u zemljama susjednim Afganistanu kako bi zemlje EU-a mogle deportovati Afganistance kojima je odbijen azil. "Naš cilj mora biti da zadržimo većinu ljudi u regiji", rekao je prošle sedmice austrijski ministar unutrašnjih poslova Karl Nehamer (Nehammer), ponavljajući ono što, ukazuje AP, govore mnogi evropski čelnici.

Grčka, čiji su slikoviti otoci okrenuti prema turskoj obali bili prije šest godina evropska ulazna tačka za stotine hiljada Sirijaca, Iračana, Afganistanaca i drugih, jasno je dala do znanja da ne želi ponovo proživjeti tu krizu. Ministar migracija Notis Mitarači (Mitarachi) rekao je da Grčka neće prihvatiti da bude "kapija za neredovne protoke u EU", te da smatra da je Turska sigurno mjesto za Afganistance.

S druge strane, dodaje Asošiejtid pres, turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), čija je zemlja već primila 3,6 miliona Sirijaca i stotine hiljada Afganistanaca, zaprijetio je da će ih poslati u Evropu radi političkog uticaja. "Turska nema nikakvu dužnost, odgovornost niti obavezu da bude evropsko skladište za izbjeglice", upozorio je Erdoan u govoru 19. avgusta.

Iako posmatrači kažu da još nema naznaka bilo kakvog masovnog kretanja preko tursko-iranske granice, koja je ključna migracijska ruta iz centralne Azije u Evropu, Erdoan naglašava da je njegova vlada ojačala istočnu granicu - vojskom, žandarmerijom, policijom i novim zidom koji se gradi od 2017. godine.

Turske vlasti tvrde da su u ovoj godini presrele 35.000 Afganistanaca koji su ilegalno ulazili u zemlju, u poređenju s više od 50.000 u 2020. i više od 200.000 u 2019. godini. Prema podacima Agencije za statistiku EU, oko 630.000 Afganistanaca podnijelo je zahtjev za azil u zemljama EU u protekloj deceniji i najveći broj je u Njemačkoj, Mađarskoj, Grčkoj i Švedskoj. UNCHR procjenjuje da 90 odsto od 2,6 miliona afganistanskih izbjeglica izvan zemlje živi u susjednom Iranu i Pakistanu.

Bauk izbjegličke krize

Otkad su talibani zauzeli Kabul, bauk kruži Evropom – hoće li se ponoviti izbjeglička kriza koja je zahvatila region 2015. i zatrovala njenu politiku, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times), ukazujući da evropski lideri svih boja strahuju da bi se kontinent mogao suočiti s ogromnim prilivom tražilaca azila iz Afganistana, pojačavajući desničarske populiste uoči izbora u Njemačkoj i Francuskoj. Većina članica EU složila se da prihvati mali broj Afganistanaca, posebno onih koji su radili za njihove vojske, ambasade ili međunarodne humanitarne organizacije, ali sve nerado razmatraju veći priliv, a posebno Njemačka, čija je odluka da primi više od milion tražilaca azila 2015-16. do temelja uzdrmala politički sistem te zemlje. Njemački strahovi od nove izbjegličke krize pojačali su se kada je ministar unutrašnjih poslova Horst Zehofer (Seehofer) rekao da bi povratak talibana moglo da natjera na bijeg između 300.000 i pet miliona Afganistanaca.

Uprkos šoku od pobjede talibana i potonjih haotičnih scena na aerodromu u Kabulu, stručnjaci kažu da poređenja s 2015. nisu na mjestu, ističe britanski list, ali i navodi da se ne može poreći da postoje odjeci priliva migranata 2015. koja je dovela EU u egzistencijalnu krizu, otvarajući duboke podjele između zemalja poput Mađarske, koja je odbila da prihvati migrante i drugih, poput Njemačke koja je željela da raspodijeli tražioce azila u članicama Unije. Evropski lideri se nadaju da će većina Afganistanaca ostati u svojoj zemlji, dok će oni koji bježe od talibana ostati u regionu umjesto da krenu u Evropu. Ipak, strah od novog priliva migranata natjerao je političare od Štokholma do Atine da insistiraju na tome da se "ne može ponoviti 2015." i da su se, kako je rekao francuski predsjednik Emanuel Makron (Emmanuel Macron), kojeg sljedeće godine čekaju izbori, evropske zemlje složile da naprave "robustan, koordiniran i jedinstven" odgovor za pomoć tranzitnim zemljama i zemljama koje primaju migrante.

Uprkos takvim porukama, ističe Fajnenšl tajms, desničarske stranke pokušavaju da iskoriste događaje u Afganistanu da bi preusmjerile misli birača na imigraciju, uvjerene da će to povećati njihove izborne šanse.

Manjak saosjećanja

Slike hiljada Afganistanaca koji pokušavaju pobjeći iz zemlje, uspaničile su evropske političare koji se užasavaju novog masovnog pokreta muslimanskih tražilaca azila ali i uslijed zabrinutosti da će novi migranti zapaliti žar krajnje desničarskih i populističkih pokreta koji su preoblikovali politiku nakon što je talas tražilaca azila iz ratova u Siriji i Iraku prošao Evropom 2015., napisao je Njujork tajms (The New York Times). S predstojećim izborima u Njemačkoj i Francuskoj, evropski političari odlučni su da izbjegnu vrstu populističke reakcije koja je uslijedila nakon izbjegličke krize prije šest godina kada je, dodaje list, etnonacionalizam pustio nove korijene, a antiimigrantske stranke zaprijetile razbijanjem Unije. Ipak, stručnjaci kažu da je poređenje pogrešno jer je podrška strankama protiv useljenika od tada opala, zajedno s brojem migranata.

Afganistanci se ipak suočavaju s manjkom saosjećanja u Evropi koji bi mogao biti nepremostiv iako, ističe list, Afganistan može predstavljati posebnu moralnu obavezu i odgovornost za Evropu od ostalih ratova, jer su se mnoge evropske zemlje pridružile američkoj invaziji u snagama NATO-a nakon napada 11. septembra na SAD. Tamo gdje postoji konsenzus kod većine evropskih zemalja je ideja da Evropljani žele zadržati izbjeglice u regiji u blizini Afganistana, napisao je Njujork tajms prenoseći izjave mnogih evropskih zvaničnika posljednjih dana uključujući i francuskog predsjednika Makrona koji je rekao da "Evropa ne može sama preuzeti posljedice" pada Afganistana.

Međutim, dodaje list, neki evropski lideri bili su otvoreniji u isticanju evropske odgovornosti. Premijer Italije Mario Dragi (Draghi), rekao je 17. avgusta na televiziji da su dobrodošli oni koji su pomogli Italiji u Afganistanu, kao i "svi oni koji su se izložili radi odbrane osnovnih sloboda, građanskih prava i ljudskih prava".

Ograde i zidovi

Mogućnost da afganistanski migranati krenu prema evropskim obalama tjera Brisel da se suoči s Ahilovom petom: uprkos obećanim reformama zvaničnika iz 2015., oštar spor oko toga kako postupati s tražiocima azila nikada nije riješen i taj se neuspjeh sada nadvija nad evropskim liderima, napisao je Politiko (Politico). Umjesto jedinstvenog izbjegličkog plana, evropski zvaničnici i diplomate plasiraju različite ideje o tome kako se nositi s očekivanim povećanjem afganistanskih tražilaca azila nudeći raznolike prijedloge koji se kreću od finansiranja premještanja izbjeglica u zemlje koje nisu članice EU, poput Turske i Pakistana, do nuđenja privremene zaštite EU Afganistancima, ali i izgradnje ograda koje su već podignute na granicama pojedinih država.

Kad je Mađarska 2015. izgradila ogradu uz granicu sa Srbijom i Hrvatskom, struktura je brzo postala simbol populističke kratice za višestruki problem poput migracije. U to vrijeme, ističe briselski portal, tadašnji predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker (Jean-Claude Juncker) kritikovao je mađarski potez, rekavši da "zidovima i ogradama nije mjesto u državi članici EU". Ipak, naglašava Politiko, čini se da je ta nevoljkost s vremenom polako nestala - sve dok nije uključen novac Evropske unije. Komisija nije kritikovala Litvaniju kada je nedavno najavila graničnu ogradu kako bi spriječila susjednu Bjelorusiju da namjerno šalje migrante preko granice. Zapravo, glasnogovornik Komisije rekao je da "u situaciji s kojom se Litvanija suočava, takva prepreka bi zaista mogla biti dobra ideja", pojašnjavajući pritom da se evropskim novcem ne finansiraju "ograde kao takve". Sada je Grčka svoje napore u izgradnji barijere usmjerila prema afganistanskim migrantima te je, napisao je Politiko, postavila 40 kilometara ograde i nadzora duž svoje granice uz obećanja zvaničnika da će granicu držati "sigurnom i neprobojnom". Posmatrači ukazuju na ključni trenutak koji se dogodio prošle godine u martu, kada je novoimenovana predsjednica EK Ursula fon der Lajen (von der Leyen), tokom posjete Grčkoj, zahvalila zemlji "što je naš evropski štit u ovim vremenima".

(Vijesti.ba / RSE)


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*