BEBE NA RUKAMA MARINACA Hasrt-Nazimi: To je stara kolonijalna strategija koja je već primjenjivana protiv indigenih naroda

BEBE NA RUKAMA MARINACA Hasrt-Nazimi: To je stara kolonijalna strategija koja je već primjenjivana protiv indigenih naroda

ABNA24: - Nevina beba, slobodna od sumnje na terorizam i islamizam, koju spašavaju američki vojnici, pripada u najomiljeniju kategoriju. Takvu djecu se još može oblikovati i integrirati na Zapadu.

Piše: Waslat Hasrat-Nazimi, tehbosniatimes.ba

Dramatične scene u zračnoj luci u Kabulu. Američki vojnici viču na Afganistance koji idu prema njima i pozivaju ih da se udalje. Jedan gura mnoštvo ljudi od sebe, drugi je prema ljudima uperio pušku. Neki Afganistanci pokazuju svoje pasoše, neki imaju i evropske. Ali, izgleda da to američke vojnike ne zanima. Na videima se vidi kako američki vojnici pucaju u mnoštvo i pokušavaju suzavcem taj haos dobiti pod kontrolu. Žene vrište i zapomažući mole pomoć, druge padaju u nesvijest. Djeca zgroženo gledaju prema svojim roditeljima, očito su u šoku.

Ovih dana su takve slike posvuda prisutne – kao brojni, mali znakovi opomene na ekranima televizora i pametnih telefona: gledajte, to će se dogoditi onima koji se ne daju obratiti od islama iz kamenog doba. U Njemačkoj i Europi su zapanjeni. Kako je moglo doći do ove dramatične situacije? Kako zadovoljan mora biti netko tko svoju bebu dodaje preko ograde od bodljikave žice, a da sam ne može poći s njom?

U izbjegličkom logoru su svi jednaki

Nekoliko sati nakon što su krenuli prvi američki evakuacijski letovi aerodrom u Kabulu pretvorio se u neorganizirani izbjeglički logor. Tu ne igra nikakvu ulogu ko ima pasoš a ko ne, ko ima neku vizu, je li neko rođen u Njemačkoj ili Afganistanu. Tu gdje vrijedi zakon jačega svi su samo jedno: Afganistanci. A time su oni ljudi druge klase i tako se prema njima postupa. Društveni status, obrazovanje, dobri kontakti, bogatstvo ili osigurano pravo boravka – sve to više ne igra nikakvu ulogu. Propala je iluzija da se čovjek mora samo dovoljno truditi kako bi mogao pobjeći od rata i frustracije i živjeti kao čovjek prve klase u Sjevernoj Americi ili Evropi.

Ono što se ovdje događa je simbol onoga što se Afganistancima pokušava nametnuti već 20 – ne, već 40 godina: da su oni bespomoćan, očajan narod koji mora spasiti moralno nadmoćna međunarodna zajednica. Ovih dana su Afganistanci zarobljeni između američkih vojnika koji na njih pucaju i talibana koji prijete arhaičnim kaznama. Afganistancima je potrebno priznati ljudska prava i dati im pravo na zaštitu i sigurnost, koje iz toga proizlazi.

Neokolonijalni pogled

Ali, razlika se pravi i između ljudi druge klase. Nevina beba, slobodna od sumnje na terorizam i islamizam, koju spašavaju američki vojnici, pripada u najomiljeniju kategoriju. Takvu djecu se još može oblikovati i integrirati na Zapadu. Svakodnevno se pojavljuju takve propagandne slike američkih vojnika koji na rukama drže nekoliko mjeseci stare bebe.

To je groteskno: nekoliko minuta ranije su roditelji te djece maltretirani. Smatra se da se toj djeci može ponuditi poželjna budućnost samo ako su odvojeni od roditelja. To je stara kolonijalna strategija koja je u SAD-u i Kanadi već primjenjivana protiv indigenih naroda.

U ekstremnom kontrastu prema „čistom” djetetu stoje odrasli, necivilizirani Afganistanci: muškarci koji vječno provode krvnu osvetu. Na Zapadu nema suosjećanja osobito s afganistanskim muškarcem. Uvijek se pita zašto kao izbjeglice dolaze gotovo isključivo muškarci. Zašto se ne brane, zašto su se bez borbe predali talibanima?

Globalna inscenacija

Pritom se previđa da se afganistanska vojska nije predala bez borbe nego su je na cjedilu ostavili i SAD i NATO i vlastita vlada. A bježe prije svega muškarci zato što se žene u Afganistanu ne usude same izaći iz kuće. Zaboravlja se i kako opasan i naporan je za žene bijeg preko granice. Umjesto toga se ponavljaju iskrivljene orijentalne i neokolonijalne slike. U skladu s konstatacijom književne kritičarke Gayatri Chakravorty Spivak iz godine 1988., globalna inscenacija glasi: „Bijeli muškarci spašavaju tamnopute žene od tamnoputih muškaraca.”

Prisjetimo se – intervencija u Afganistanu prije 20 godina je obrazložena uz borbu protiv terorizma upravo i ovom namjerom: Zapad je htio osloboditi Afganistan od talibana kako bi spasio afganistanske žene. Upravo te žene sad se prepušta ponovo njihovoj sudbini. Samo one koje uspiju ući u neki zrakoplov prema Zapadu imaju šansu živjeti kao žene prema zapadnom idealu. Sve druge – a pogotovo afganistanske muškarce – namjerava se prepustiti sebi samima.

(TBT, DW)


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*