ABNA: Kada je pokrenuta propagandna o navodnom hemijskom napadu, SAD i saveznici su se našli između čekića i nakovnja. Suočili su se s izborom ili zanemariti navodni napad, ili reagirati jednokratnom akcijom, kao 2017. godine, ili iskoristiti ovu priliku za promjenu toka sukoba.
SAD i saveznici nisu mogli zanemariti upotrebu hemijskog oružja u Siriji zbog straha od optužbi javnosti. Osim toga, kada su danima javnost uvjeravali da se “napad dogodio”, počeli su se bojati da bi nepoduzimanje bilo kakve akcije moglo biti protumačeno kao poruka za slobodne “nove upotrebe hemijskog oružja”.
Međutim, treća mogućnost bi dovela do povećanog rizika izravnog suočavanja s Iranom, a prije svega s Rusijom. Takva cijenu u Washingtonu nisu bili spremni platiti, posebno nakon višekratnih upozorenja Moskve o mogućem vojnom odgovoru.
Dakle, odabrana je druga opcija, odnosno lansiranje oko 100 projektila na tri mjesta koja nisu od posebne strateške važnosti za sirijsku vojsku, ravnotežu snaga, ni tok sukoba. To znači da se jednokratnim napadom htjelo utjecati na zapadno javno mnijenje, a ne na ravnotežu snaga u Siriji.
Dakle, Assad, Putin i Rohani, koji su unaprijed bili upozoreni na napade kako bi se umanjili gubici i šteta, nemaju se čega bojati.
Odluka Sjedinjenih Država i saveznika da ovaj napad pokrenu čak i prije istrage u Dumi od strane Organizacije za zabranu hemijskog oružja neće imati ozbiljnih posljedica za Siriju i neće doprinijeti rješavanju sukoba.
Istovremeno je naglašeno kako od 7. aprila još uvijek nema zaključka o tome ko je odgovoran za navodnu uportrebu hemijskog oružja u Dumi. Svi poznati podaci do danas su svedeni na podatke koje šalje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), a ona je priopćila kako ne može potvrditi upotrebu hemijskog oružja, jer nema tamo svoje predstavnike i ne može reći šta se dogodilo na temelju podataka koje je dobila od partnera Svjetske zdravstvene organizacije u Gaziantepu koji “podupiru zdravstvene ustanove na licu mjesta, pokušavajući pomoći bolnicama u opkoljenim područjima Sirije”.
“Prema zdravstvenim partnerima, nakon bombardiranja Dume se procjenjuje da je u medicinske ustanove stiglo oko 500 pacijenata sa znakovima i simptomima koji su liče na učinke hemikalija”, izjavio je glasnogovornik WHO Tarik Jašarević.
WHO je dodao da su “izvori” zabilježili više od 70 smrtnih slučajeva, od kojih oko 40 ima simptome koji odgovaraju učincima toksičnih hemikalija.
Naravno, na temelju izvješća “partnera iz Turske”, koji su dobili informacije od “Bijelih kaciga” i terorista skupina Jaish Al-Islam, koji su još uvijek bili u Dumi, Zapad je požurio optužiti Damask za napad i da sirijska vojska ima objekte za proizvodnju hemijskog oružja.
Ali, primjetno je da ne samo da nema jedinstva unutar agresorske koalicije, nego ni unutar svake od zemalja koje su sudjelovale u napadu na Siriju.
Osim toga, učinkovitost bilo koje mjere Zapada, pa i ovakvih igrokaza od napada, značajno pokazuje nedostatak jasne strategije koja bi mogla promijeniti tok sukoba.
Tako su se u procjeni napada u mišljenjima razišli ministri obrane i vanjskih poslova Francuske. Osim toga, američki predsjednik Trump i ministar obrane Mattis također nemaju isti stav.
“Spremni smo nastaviti operaciju sve dok sirijski režim prestane koristiti zabranjeno hemijsko oružje”, rekao je Donald Trump nakon raketnog napada na Siriju.
No, američki ministar obrane James Mattis je rekao kako Sjedinjene Države ne namjeravaju provoditi daljnje udare i rekao kako je ovaj provedeni “bio vrlo precizan i proporcionalan”.
Osim toga, sve je više analitičara u britanskim, američkim i francuskim medijima koji tvrde da je napad na Siriju proveden kako bi se skrenula pažnja s velikih problema koje troje lidera imaju kod kuće.Trump se bori protiv lova na vještice i istragom “Russiagate”. Theresa May ne zna kako riješiti problem Brexita, a Emmanuel Macron ne zna kako obuzdati val štrajkova koji paralizira zemlju i koji bi trebali trajati sve do 28. juna. Dakle, ako i bude novih napada, za njih će se morati koristiti puno veća vojna sila, a razlog za pokretanje neće biti u Siriji, nego problemi u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Francuskoj.
U ovom udaru nije bilo žrtava, ali bi u slučaju novog napada, puno većeg intenziteta, sigurno bilo gubitaka u redovima ruske i iranske vojske, ne samo među Sirijcima. Zapitajmo se jesu li SAD, Francuska i Velika Britanija spremni suočiti se s posljedicama takvog razvoja događaja?
Kraj/ 286
