Reis Kavazović: Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju

Reis Kavazović: Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju

"Vjera i dobrota su zadužbine koje su nam ostavili Božiji prijatelji i evlije. Oni su svjedočili vjeru i nisu gubili nadu i onda kada je sve u očima drugih izgledalo gotovo, kada se mislilo da je zlo konačno trijumfovalo."

ABNA:  Centralna bajramska svečanost na nivou Islamske zajednice u BiH bila je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu gdje je bajramsku hutbu održao i bajram-namaz predvodio reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović. On je u svojoj bajramskoj hutbi istakao da je u prirodi svakog čovjeka da voli svoju domovinu.

U prvom dijelu svog obraćanja, izmmeđu ostaloga, je kazao:

"Danas nam je Allah, iz Svoje neizmjerne dobrote, otvorio kapije Svoje milosti i oprosta i pružio nam nadu i utjehu. To je nada da je ovaj svijet moguć bolji i da će on i biti bolji. To je utjeha da se možemo izbaviti iz kaljuže u koju smo sami upali, da je On uvijek tu, a do nas je koliko ćemo biti blizu ili daleko od Njega.

Bili smo Njegovi gosti u ramazanu, u mubarek vremenu, na duhovnoj gozbi kakvoj nema ravne. Svakome od nas je bilo dopušteno da uzme za sebe onoliko koliko mu je duša zaiskala i koliko joj je bilo potrebno.

Živjeli smo u mjesecu obilne Allahove milosti. U ramazanu se posebno uzdamo u pravedni Božiji sud, kada će naši tereti biti olakšani, brige otklonjene, suze i znoj obrisani, a radost i osmijeh vraćeni na naša lica. 

Vjera i dobrota su zadužbine koje su nam ostavili Božiji prijatelji i evlije. Oni su svjedočili vjeru i nisu gubili nadu i onda kada je sve u očima drugih izgledalo gotovo, kada se mislilo da je zlo konačno trijumfovalo."

On je, također, poručio: "Obožavati Boga (ubudijjett) znači predano služiti Njemu i Njegovoj riječi, ispunjavati nalog vjere, predano kao musliman i pouzdano kao mu'min. U svakom od nas leži polog vjere još iz ezela, emanet na koji smo pristali onda kada su se naše duše zaklele Bogu na poslušnost. Allah nam budi uspomenu na taj zavjet riječima: Nisam li Ja Gospodar vaš! Odgovorili smo: „Jesi! Mi svjedočimo!“

Od tada čovjek u sebi nosi odgovornost koju nikako ne može izbjeći. Bježanje od nje neće nas razriješiti bremena kojega smo uprtili.

Allah nas je učinio čuvarima praiskonskih vrijednosti života na zemlji. Naša ulema ih je nabrojala i ukazala na njih, kao na primordijalne vrijednosti čuvanja života, slobodnog ispoljavanja vjere, slobode misli i savjesti, poštivanje ljudskog dostojanstva, očuvanja ljudske vrste kroz porodicu u zajednici ljudi i sigurnost stečene imovine svakog pojedinca.

Ostavljajući svoj vasijet muslimanima, Vjerovjesnik je kazao: Nemojte jedan drugom zavidjeti! Nemojte iz mržnje jedan drugom leđa okretati! Nemojte se u imetku nečasno jedan s drugim nadmetati; budite, o Božije sluge, prava braća! Vjernik je vjerniku brat! Neka mu ne čini nasilje, neka ga ne napušta, neka ga ne vara i neka ga ne ponižava. Bogobojaznost je ovdje (u srcu). Ponovio je to tri puta, a onda rekao: Dosta je čovjeku zla da ponizi svog brata. Muslimanu je zabranjeno oskrnaviti život svog brata, njegov imetak i čast.

Muslimanu je važnije sačuvati tuđu čast i obraz od bilo kakvog ovodunjalučkog cilja. Nadmetanje, u politici ili u kakvom poslu, ne smije preći ove granice. Ko se od muslimana ne bude držao ove Vjerovjesnikove oporuke, izdao je emanet vjere, okrenuo leđa Bogu, Vjerovjesniku i zajednici muslimana. Vrijeme koje je pred nama govorit će o nama, ko smo i kakvi smo."

On je ukazao na značaj jedinstva među muslimanima, i kazao da je ummet emanet naslijeđen od Poslanika s.a.v.a. 

U nastavku, reisu-l-ulema je rekao: "U prirodi je svakog čovjeka da voli svoju zemlju, svoju domovinu. Svaki musliman, koji drži do sebe, zna da je država zajednička kuća, dom u kome obitava njegov narod. Naši učeni ljudi su nas učili da je ljubav prema domovini dio vjere. Jer, domovina nije samo fizička već i duhovna kategorija. Svojim primjerom je to pokazao i sam Poslanik, a.s., u najtežem trenutku svoje misije, na putu Hidžre. Napustivši Meku, s obližnjeg brežuljka pored nje, on se okrenuo da je još jednom pogleda, i kazao: Bogami, da me tvoji stanovnici nisu primorali da te napustim, nikada te ne bih ostavio.

Poslanik je ostao vezan za svoj rodni grad Meku, makar je smrt dočekao u Medini. O njegovoj ljubavi prema rodnom gradu i Kur'an govori u ajetima o promjeni kible. Njegov primjer neka bude naše trajno nadahnuće i inspiracija o tome da tijelo može napustiti dom, ali da ga duh uvijek nosi sa sobom. Kako da zaboravimo našu Bosnu: njeno Podrinje i Hercegovinu, njenu Krajinu i Posavinu! Kako da ostavimo Sandžak, da nam uvehne otrgnut iz srca, iščupan iz prsa. Kako da to učinimo s bilo kojim krajičkom naše postojbine! Zovu nas i mame da pružamo ruke tuđini, a rodnu grudu nam otimaju.

Trebamo se prebrojati, presabrati, dozvati pameti i okrenuti jedni drugima. Ostat će pusti naši krajevi, a samo naše džamije će govoriti da smo nekada tu živjeli. Kako god bilo, mi smo jedni drugima najpreči. Teško onima koji u migrantskim redovima čekaju da drugi o njima odluče, a sami ne poduzimaju ništa."

Na kraju hutbe, Kavazović je napomenuo da se drugi dan Bajrama obilježava kao Dan šehida, i uputio svoje čestitke povodom Bajrama svim muslimanima.

Kraj/ 286


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*

Iranski vrhovni vođa uputio poruku svim ovogodišnjim hadžijama