U svijetu američke politike, jedan Khashoggi vrijedi kao milion Jemenaca

U svijetu američke politike, jedan Khashoggi vrijedi kao milion Jemenaca

Ako je Khashoggi, ustvari, ubijen od strane Saudijaca – ali i mučen i rasječen, kao što Turci tvrde da jest, onda je prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) čak i luđi nego što smo mislili. Pošto je de facto imenovani nasljednik svog senilnog oca, kralja Salmana, MBS je nastojao da postane glavni silnik u regionu. Ovo nije mali zadatak, ali MbS, kako je inače poznat, čini se da je dorastao izazovu.

ABNA: U ovom trenutku možemo pretpostaviti da je turska verzija događaja u vezi s nestankom Jamala Khashoggija istinita. Kao i uvijek, otvoren sam za promijenu mišljenja, međutim Ankara je svakako dužna da pusti audio snimke za koje tvrdi da ih posjeduje (iako će ti dokazi, ako ugledaju svjetlo dana, naravno biti odbačeni od strane Saudijaca kao izmišljeni), ali lista alternativnih scenarija koji su vjerodostojni trenutno je nula. Khashoggi je ušao u Saudijski konzulat i nikada ga više nije napustio. Da je samo kidnapovan i zatvoren, do sada bi čuli. On bi se pojavio na državnoj televiziji u Saudijskoj Arabiji i dao izjavu. Prošlog novembra je istu stvar prošao libanski premijer Saad Hariri. Izgleda da dinastija Saud najviše voli ovo doba godine, jesen, za otmice i atentate.

Ako je Khashoggi, ustvari, ubijen od strane Saudijaca – ali i mučen i rasječen, kao što Turci tvrde da jest, onda je prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) čak i luđi nego što smo mislili. Pošto je de facto imenovani nasljednik svog senilnog oca, kralja Salmana, MBS je nastojao da postane glavni silnik u regionu. Ovo nije mali zadatak, ali MbS, kako je inače poznat, čini se da je dorastao izazovu.

Kao što je Patrick Cockburn nedavno napisao, spisak propusta MBS-a, u tako kratkom roku, je krajnje impresivan. Njegova eskalacija rata u Jemenu nije postigla ništa osim masovnih ubistava i gladi. Houthi se i dalje drže čvrsto, a zemlja je totalno devastirana. Možda ipak Saudijci uništavanje Jemena vide kao pozitivnu stvar. Kao i invazija SAD-a na Vijetnam, sveobuhvatni cilj Saudijske Arabije u Jemenu jeste da demonstrira regionu šta se dešava kada se populacija pobuni protiv svojih tlačitelja. Ukoliko želite da poboljšate status quo i ostvarite određeni stepen nezavisnosti, onda budite spremni da vas sravne. To upozorenje izdaje Saudijska Arabija Jemenu.

Bin Salman je imenovan za prijestolonasljednika (juni 2017. godine) paralelno sa početkom saudijskog ekonomskog i diplomatskog rata protiv Katara. Brzopleto donesena odluka o blokadi Dohe zbog navodne podrške terorizmu je bazirana na poprilično teškim optužbama ako se uzme u obzir da dolaze iz epicentra vehabizma, čije dijabolično tumačenje islama Al-Kaida i njihovi brojni klanovi uzimaju kao svoju ideologiju. Od devetnaest otmičara 11. septembra, petnaest su bili državljani Saudijske Arabije, a nijedan iz Katara.

To ne znači da je Katar nevin. Saudijska Arabija i Katar, zajedno sa UAE, podržali su iste terorističke elemente sirijske opozicije. Hillary Clinton, u jednom od svojih 250,000 dolara vrijednih govora Goldman Sachsu , potvrdila je ovo 2013. godine, tvrdeći da su Damask "preuzeli autohtoni pobunjenici ali i da je sve veća skupina džihadista koji su finansirani od strane Saudijaca i Emirata, a koje finansira [Katar]... ". U e-mail poruci za 2014. godinu upućenoj Džonu Podesti, Clinton je napisala: "Moramo da koristimo naša diplomatska i tradicionalna obavještajna sredstva kako bi vršili pritisak na vlade Katara i Saudijske Arabije, koje pružaju tajnu finansijsku i logističku podršku ISIL-u i drugim radikalnim sunitskim grupama u regionu." Znajući ovo, Hillary se javno zalagala za promjenu režima u Siriji. Ali mi se više gadi pisati o Hillary Clinton.

Nazivati ovo „podrškom terorizmu“ je blag izraz. Apsurdno je bolja riječ. Ne mogu da zamislim da su u to povjerovali i slučajni posmatrači, a Donald Trump je bio mogući izuzetak (bez razmišljanja je govorio u korist saudijske blokade, očigledno nesvjestan činjenice da njegova zemlja održava kritičnu vojnu bazu u Kataru). Motivi Rijada bili su očigledni: Katar je trebalo disciplinovati zbog pragmatičnog odnosa sa Iranom, sa kojim dijeli najveće polje prirodnog gasa na svijetu. Također, i zbog AlJazeere koja je kritički izvještavala o saudijskim politikama. Ono što se krunski princ nadao postići je stvar nagađanja. Da li je on mislio da će Doha predati svoje strateške interese, odustati od saradnje sa Teheranom i podvrgnuti se njegovoj  volji? Nepotrebno je reći da se to nije dogodilo. Katar je odgovorio uspostavljanjem punih diplomatskih odnosa sa Iranom, koji je, zajedno s Turskom, povećao izvoz u Katar i smanjio efekat embarga.

Nekoliko mjeseci kasnije, tačno kada je MBS pokrenuo svoju staljinističku čistku kraljevske porodice, libanski premijer Saad Hariri bio je pritvoren prilikom posjete Saudijskoj Arabiji. Ubrzo poslije javnog čitanja teksta koji je bio pripremljen za njega, on je najavio ostavku na državnoj televiziji u Saudijskoj Arabiji. U svojoj izjavi udario je na Hezbollah i Iran; on je također tvrdio da je pokušaj atentata na njega - vjerovatno od strane Hezbollaha ili Irana - bio neizbježan (libanska obaveštajna služba je to osporila). Šarada je bila nevjerovatna. "Riječi koje je [Hariri] pročitao", napisao je u to vrijeme Robert Fisk, "u potpunosti su u skladu sa govorima Prijestolonaslednika Mohameda bin Salmana i sa ludim predsjednikom Sjedinjenih Država koji govori o Iranu sa istom ljutnjom, kao i američki ministar odbrane."

Ovaj incident samo je osnažio podršku Libanaca premijeru i što je još važnije, njihovo nacionalnom suverenitetu. Libanski predsjednik Mišel Aoun odbacio je Haririjevu "ostavku" i tražio da se vrati u Liban, što je učinio nekoliko sedmica kasnije. Petog decembra, jedan mjesec i jedan dan nakon podnošenja ostavke, Hariri je ponovo preuzeo dužnost premijera. Strategija MBS-a se obila o glavu. U međuvremenu, Hariri, koji mi se čini kao kukavica, odbija da govori o tome šta se tačno dogodilo tokom putovanja u Saudijsku Arabiju, i sada navodno pruža podršku saudijskoj strani priče o Khashoggiju.

Iz ove afere možemo da naučimo nekoliko stvari. Prvo, sretan sam što vidim da su SAD i njeni saveznici iznenada prihvatili pravičan proces, pozivajući se na temeljitu, nezavisnu istragu o događaju, kako bi se izvan sumnje utvrdilo šta se zapravo dogodilo, na osnovu čega oni mogu donijeti odluku o narednim koracima. Vjerujem da će ubuduće primijeniti iste standarde, recimo, u slučaju napada hemijskim oružjem u Siriji ili atentatu na bivše špijune u Evropi. Štaviše, dobro je znati gdje je linija Zapada koja razdvaja prihvatljivo i neprihvatljivo ponašanje saveznika. Granatiranje bolnica, džamija, školskih i komercijalnih autobusa - to su nesretne žrtve rata, vrijedne nekoliko praznih riječi žalosti. Ubijanje kolumniste Washington Posta, međutim, neće se oprostiti. Zbog toga je i masovni bojkot predstojeće poslovne konferencije u Rijadu kao i Trumpov govor o "teškoj kazni" za Saudijce. U svijetu američke politike, jedan Khashoggi vrijedi milion jemenskih života.

Mohammed bin Salman je to trebao shvatiti. To što nije nam govori mnogo o čovjeku koji će vladati Saudijskom Arabijom u naredne četiri ili pet decenija. Ovakve stvari čini, a još nije ni kralj! Da sam mu mogao šapnuti, savjetovao bih princa da bude ekstremno oprezan u svemu.  Kada se zamjeriš Washingtonu, slijedi ti pakao: kada se namjeri na tebe, tvoji dani su odbrojani. Naš stari prijatelj i saveznik Saddam Hussein može da potvrdi to. Također bih mu dao kopiju „Kralja Leara“ kao poučnu priču, jer stanje u Saudijskoj Arabiji je odličan primjer života koji imitira umjetnost.

Kraj/ 286


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*

Iranski vrhovni vođa uputio poruku svim ovogodišnjim hadžijama