Najmnogoljudnije godišnje okupljanje na svijetu pripada muslimanima

Najmnogoljudnije godišnje okupljanje na svijetu pripada muslimanima

Dvadeset miliona osoba na jednom mjestu svakako je velik i značajan povod za novinarsko izvještavanje, ali oni ni ove godine ne govore o Erbeinu, koji nastaje za nekoliko dana.
Povod imaju i milioni muslimana za okupljanje, ali i mediji da ne izvještavaju. O čemu se, zapravo, radi?

ABNA: Svake godine, u danima hidžretskog mjeseca Sefera, u kojem se upravo nalazimo, postaje aktuelno pitanje najmnogoljudnijeg godišnjeg okupljanja na svijetu – marša, odnosno, pješačenja povodom Erbeina, koje se odvija u Iraku, između gradova Nedžefa i Kerbele.

Najveće okupljanje muslimana na svijetu nije hadždž, iako je hadždž obaveza i dužnost svakog muslimana, već marš povodom Erbeina, koji nije obaveza, ali kojeg zbog svojih karakteristika, mnogi smatraju, ne šerijatskom, već moralnom obavezom.

Islamsko hodočašće hadždž jedino je veliko međunarodno okupljanje muslimana koje je široko poznato i o kojem se u medijima govori, ali zbog ograničenosti prostora i uslova, kao i troškova, na hadždžu učestvuje i može učestvovati manje od deset miliona muslimana. Na okupljanju povodom Erbeina zabilježeno je i dvadeset miliona učesnika.

Dvadeset miliona osoba na jednom mjestu svakako je velik i značajan povod za novinarsko izvještavanje, ali oni ni ove godine ne govore o Erbeinu, koji nastaje za nekoliko dana.
Povod imaju i milioni muslimana za okupljanje, ali i mediji da ne izvještavaju. O čemu se, zapravo, radi?

Poslanikov unuk, hazreti Imam Husein, zajedno sa svojom porodicom i prijateljima, ustao je protiv nepravde i iskrivljavanja islama ne davši prisegu vladaru Jezidu. Na putu od Medine do Kufe, Jezidove snage presrele su ih u mjestu Kerbela, gdje se odigrala historijska bitka, ali i tragedija i masakr nad Poslanikovom porodicom. Na stravične načine ubijeni su hazreti Husejn i više od 70 članova njegove porodice i kruga odanih prijatelja. Žene i djeca odvedeni su u ropstvo.

Četrdeset dana nakon toga, zarobljena karavana vraća se na Kerbelu – mjesto gdje su pobijeni njihovi, ali i Allahu, najdraži. Sjećajući se Imama Husejna i njegove žrtve i tog prvog zijareta mezara nakon četrdeset dana, i danas se odvija marš od Nedžefa do Kerbele. To je povod milionima iz cijelog svijeta da dođu i odaju počast toj herojskoj žrtvi.

Ovaj marš obara brojne rekorde, jer, dužinom trase pješačenja, s obje strane, bez prekida, poredani su šatori i stanice koje hodočasnicima nude sve što im je potrebno, i to potpuno besplatno – hranu, piće, voće, lijekove, mjesto za spavanje, masažu, šivanje odjeće i obuće, popravljanje dječijih kolica, telefon, internet, pa čak i novac.

S druge strane, mediji će rijetko izvijestiti o Erbeinu – što zbog njegovog povoda, što zbog velikog broja učesnika koji su savjesni i svjesni dešavanja i nepravdi u svijetu.

Obilježavanje Erbeina ima svoju historijsku podlogu. U vezi toga, postoje tri mišljenja. Prema nekim historičarima, prvi erbein odnosno čedrdesetnicu su obavili Džabir ibn Abdullah Ensari, jedan od ashaba Božijeg Poslanika (s.a.v.a) koji je u to doba bio u dubokoj starosti, i Atija Ufi. Oni su 1281. godine pješice iz Medine krenuli u pravcu Kerbele i ujutro, četrdeset dana nakon šehadeta Imama Husejna i njegovih drugova, posjetili njihove mezarove. Džabir ibn Abdullah je tada rekao: „Čuo sam od Božijeg Poslanika kako kaže: ‘Ko god bude volio neku grupu, na Sudnjem danu će biti s njima proživljen, a svako ko bude volio djelo neke grupe, bit će njihov saveznik u tom djelu.“

U historijskim knjigama stoji i da je hazreti Zejneb zajedno sa Imamom Sedžadom (a.s) i 84 druge osobe, kao što smo prethodno spomenuli, ušla na Kerbelu i nakon susreta sa Džabirom obišla mezar svoga brata. Od tada muslimani svake godine počinju da 20. safera, odnosno četrdeset dana nakon Ašure, obavljaju ovo posebno hodočašće mezara i harema na Kerbeli.

Treće mišljenje je to da su upravo četrdeset dana nakon Ašure, glave šehida, koje su neprijatelji odnijeli prvo u Kufu, a zatim i Šam, vraćene na Kerbelu i ukopane pored tijela.

Nakon toga, mnogi zaljubljenici Ehli Bejta i Imama Husejna, pa čak i neki od učenjaka i vjerskih autoriteta, su pješice putovali od Nedžefa do Kerbele.

Od tada, svake godine se broj učesnika povećava, a pješačenje danas nije više u nedostatku prevoznih sredstava, jer tik pored pješačke trase, prema Kerbeli voze i automobili i kombiji, nego je ono svojevrsno odavanje počasti i tradicija.

Dok vi čitate ovaj tekst, stotine hiljada muslimana, ali i pripadnika drugih vjera, iz različitih pravaca se kreću prema Nedžefu, odakle će pješice nastaviti put prema Kerbeli, kako bi na dan Erbeina svojom posjetom haremu i turbetu Imama Husejna ponovo zabilježili milionski rekord.

Kraj/ 286


Povezani članci

Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*

Iranski vrhovni vođa uputio poruku svim ovogodišnjim hadžijama