Tekst s povodom:

Gadir Hum – mjesto gdje je Poslanik konačno objavio svog nasljednika

  • Kod vijesti : 853277
  • Izvor : ABNA
Ukratko

ABNA: Danas su muslimani sljedbenici Poslanikove porodice (a.s) obilježili Dan Gadira, a šta se na tom mjestu dogodilo pročitajte u tekstu:

ABNA: Koliko poznajemo život Poslanika Muhammeda (s.a.v.a)? Možda nam se ono što smo čuli mnogo puta čini kao cjelokupan njegov život pa mislimo da ništa značajno nismo ispustili? Mi, muslimani u Bosni i Hercegovini, rijetko smo se susretali s pojmovima Gadir ili Gadir Hum, a trebali bismo znati za to. Muslimani šiitske orijentacije, na drugu stranu, imaju i praznik pod nazivom Eid-e Gadir.

Međutim, ono najbliže Gadiru, a zašto smo čuli i mi, jeste oprosni hadždž, posljednji hadždž koji je obavio Poslanik Muhammed (s.a.v.a). Po povratku s hadždža, Poslanik zastaje u mjestu Gadir, i tu održava jedan historijski govor. O čemu se radi?

Cijeli život Časnog Poslanika islama (s.a.v.a), svaki njegov trenutak, za muslimane ima veliki značaj budući da Poslanik, prema ajetima Časnog Kur'ana, nikada ne govori po svom nahođenju, nego je svaka njegova riječ po naredbi Uzvišenog Gospodara. Sva njegova djela muslimanima predstavljaju Božiji znak i dokaz i pokazuju Pravi put. Neki događaji, međutim, imaju poseban značaj, a jedan od njih je i ono šte dogodilo na Gadiru. Mali broj historijskih događaja se može usporediti s onim što se dogodilo na Gadiru, s aspekta lanca prenosilaca, sigurnosti da se to zaista dogodilo, broja predaja i učenjaka koji su pisali o njemu…

Kada pogledamo na osobe koje su prenosile predaje vezane za Gadir, na prvom mjestu nalazimo imena članova Ehli Bejta, Poslanikove časne Porodice (a.s), dakle, hazreti Imama Alije, hazreti Fatime, hazreti Imama Hasana i hazreti Imama Husejna, a zatim i imena oko 110 ashaba Časnog Poslanika, a neki od njih su: Ebu Bekr Bin Ebi Kahafe, Omer ibn El-Hattab, Osman ibn Affan, Aiša kćerka Ebu Bekra, Selman Farsi, Ebu Zer Gafari, Ammar Jasir, Zubejr ibn Avvam, Abbas ibn Abdu-l-Muttalib, Ummu Selema, Zejd ibn Arkam, Džabir ibn Abdullah Ansari, Ebu Hurejre, Abdullah ibn Omer ibn El-Hattab…

Sve ove osobe bile su prisutne na Gadiru i prenijele su ono što se tu dogodilo bez ikakvog posrednika. Zatim, u vremenu tabi'ina, onih koji su u svom životu upoznali neke od ashaba, događaj na Gadiru prenijelo je njih 83.

Nakon vremena tabi'ina, među sunnitskom ulemom od drugog pa do trinaestog stoljeća po hidžri, predaja o Gadiru prenesena je od strane njih 360, a među njima su i trojica autora šest vjerodostojnih zbirki hadisa i dvojica osnivača i predvodnika sunnitskih mezheba.

Među šiitskom ulemom, predaju o Gadiru prenio je veliki broj njih u svojim djelima, među kojima su šejh Kulejni, šejh Saduk, šejh Mufid, Sejjid Murteza itd.

Prema gore nabrojanom, među učenjacima i prenosiocima hadisa Ehli sunneta, mnogi od njih su hadis o Gadiru proglasili hasenom, a mnogi sahihom (kategorije prihvaćenih hadisa). S obzirom na veliki broj onih koji su hadis o Gadiru prenijeli, neki od najvećih sunnitskih učenjaka ovaj hadis su proglasili mutevatirom – hadis koji je toliko puta prenesen da niko ne sumnja u njega. Šiitski učenjaci i prenosioci hadisa, također, predaju o Gadiru smatraju mutevatirom.

Prema ovome što smo prethodno naveli, jasno je da je ono što se dogodilo na Gadiru jedan od najvažnijih, najpoznatijih i najprihvaćenijih događaja.

S druge strane, ono što Gadiru daje boju vječnosti i naglašavaju njegov značaj, jesu dva ajeta iz Časnog Kur'ana koja su objavljena tim povodom, a to su 3. i 67. ajet sure Al-Ma'ida (Trpeza). Prema mišljenju poznatih tumača Kur'ana, što sunnitskih, što šiitskih, ovi ajeti objavljeni su povodom događaja na Gadir Humu.Kada malo bolje razmislimo o sadržaju i tonu ova dva ajeta, u poređenju s drugim ajetima, vidjet ćemo da je ton ovih ajeta rijedak u odnosu na ostale ajete.

Prirodno je da se svaki musliman, kada naiđe na ove ajete, zapita o kakvoj je to naredbi bilo riječ, da Uzvišeni Allah (dž.š.) kaže da će, ukoliko je ne objavi, propasti sve zasluge koje je Poslanik (s.a.v.a) zadobio trudeći se tokom 23 godine pozivanja u islam te da u tom slučaju nije obavio svoju poslaničku dužnost? Osim toga, kakva je to naredba da se Poslanik zabrinuo i uplašio od naroda, pa mu Allah dž.š. obećava da će ga čuvati od njih, a da je on samo objavi i tako upotpuni vjeru? Kakva je to naredba i poruka da će samo putem nje biti upotpunjena Allahova vjera, Njegova blagodat i zadovoljstvo?

Ne ostaje nam nikakva sumnja u to da je ono što se tog dana dogodilo na Gadiru izuzetno značajno za sve muslimane.

O Gadiru su pisali i raspravljali islamski historičari, budući da on predstavlja značajan historijski događaj. S druge strane, s obzirom na značaj govora i predaja koje se prenose vezane za taj događaj, Gadir ima važno mjesto u knjigama hadisa, a budući da su tog dana objavljena i dva ajeta koje smo već spomenuli, o događaju na Gadiru pisali su i tumači Kur'ana. Gadir se našao i u islamskim knjigama jezikoslovlja i poezije.

Ono što smo dosad prikazali predstavlja samo mali dio značaja događaja na Gadiru, a u nastavku ovog teksta ćemo, ukratko, pokušati predstaviti tok događaja na Gadiru.

Šta se dogodilo na Gadiru?

Prema Božijoj naredbi, Časni Poslanik (s.a.v.a) je desete godine po hidžri odlučio zijaretiti Božiju Kuću i obaviti hadždž. On je muslimane obavijestio o svojoj namjeri, a čak je slao i svoje izaslanike da obavijeste narod o onome što je Poslanik odlučio. Svima je objavljeno da je to posljednji hadždž Božijeg Poslanika (s.a.v.a), njegov Oprosni hadždž i da ima veoma veliki značaj i da je svakome ko može obavezno da ga slijedi na njemu.

Iako je Časni Poslanik prethodno bio obavio umru, to je bio prvi put u životu Poslanika Muhammeda (s.a.v.a) da na Božiju naredbu odlučuje obaviti obrede hadždža. Nakon što su svi saznali za Poslanikov naum, veliki broj ljudi u Medini okupio se i spremio da slijedi svog Poslanika.

Časni Poslanik je pješice, uzevši gusul, u subotu, 24. ili 24. zu-l-ka'deta, zajedno s članovima svoje Porodice, Ehli Bejta, velikim brojem muhadžira i ensarija, izašao iz Medine i zaputio se prema Mekki. Broj osoba koje su s Poslanikom izašle iz Mekke bio je između 70 000 i 120 000, a neki historičari tvrde da ih je bilo i više. Ali, mnogo veći broj osoba je te godine s Poslanikom obavio hadždž; bile su to osobe koje su već bile u Mekki, tamo živjele ili već bile stigle u Mekku, pa su se tamo pridružile Poslaniku.

Prije nego što je Poslanik odlučio obaviti hadždž, hazreti Imam Alija je, na naredbu Poslanika, bio poslan u Jemen da tamo propagira islam, ali, kada je čuo šta Poslanik namjerava, s jednom grupom iz Jemena zaputio se prema Mekki i tamo se pridružio Časnom Poslaniku (s.a.v.a).

Božiji Poslanik Muhammed (s.a.v.a) i svi koji su ga pratili, ihrame su obukli u džamiji Šedžere i tako započeli obrede hadždža. Iako su naredbe vezane za hadždž prethodno bile objavljene, Poslanik ih je tokom Oprosnog hadždža praktično pokazivao muslimanima i objašnjavao im sve do najsitnijih detalja. Zastajao je na brojnim mjestima i govorio im i o ostalim šerijatskim obavezama koje im donosi islam.

Kada su obredi hadždža završeni, Časni Poslanik (s.a.v.a) se s veoma velikim brojem hadžija zaputio prema Medini, a u putu su stigli do mjesta pod nazivom Gadir Hum.

Gadir označava mjesto na kojem postoji voda, a u geografskom značenju, Gadir Hum označava mjesto na kojem je postojala barica u kojoj se skupljala i voda kišnica. Gadir je od Mekke udaljen 64 kilometra, a u blizini tog mjesta odvajaju se putevi prema Egiptu, Medini, Iraku i Šamu (Siriji). Gadir Hum je zbog vode i nekoliko starih stabala oko nje bio mjesto na kojem su se hadžijske karavane odmarale, ali je njime vladala nesnosna vrućina.

Kada je Poslanik (s.a.v.a) stigao do Gadir Huma, i prije nego su se odvojile hadžije iz Šama, Egipta i Iraka, melek Džibril mu je od Uzvišenog Allaha donio sljedeći ajet: “Poslaniče! Obznani ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga! Ukoliko to ne učiniš, nisi upotpunio njegovu poslanicu, a Allah će te zaštiti od ljudi!”  Nakon što je ajet objavljen Poslaniku, on je naredio da se hadžijske karavane zaustave, da se oni koji su otišli prije vrate do Gadira, a da oni koji još nisu stigli ubrzaju svoj korak. Također je jednom broju ashaba naredio da pripreme prostor ispod nekoliko starih stabala na tom mjestu, da iz zemlje povade trnovito bilje i sakupe neravno kamenje. Tada je nastupilo vrijeme podne namaza, te ga je Poslanik zanijetio, a veliki broj hadžija pristupio za njim. Zrak je bio izuzetno vruć i nepodnošljiv.

Kada je namaz obavljen, Poslanik je na sedlima kamila koje su ashabi bili prikupili napravio minber na koji se popeo i započeo držati govor. Poslanik je govorio glasno i jasno, a hiljade hadžija je pozorno slušalo njegove riječi. Oni koji su se nalazili naprijed prenosili su Poslanikove riječi onima koji su stajali na udaljenijim mjestima kako bi svi čuli sve ono što je Poslanik govorio.

Poslanik je govorio ovako:”Hvala  pripada Allahu Uzvišenom! Od Njega pomoć tražimo i u Njega vjerujemo i kod Njega tražimo utočište od zla vlastitih duša i loših djela. On je Allah osim Kojeg nema Upućivača za onoga koga On pošalje u zabludu; i osim Kojeg niko ne može poslati u zabludu onoga koga On uputi. Svjedočimo da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik!

Ljudi! Milostivi i Obaviješteni Allah obavijestio me o tome da ću ubrzo biti pozvan k Njemu i da ću se odazvati Njegovom pozivu. Ja sam odgovoran, a odgovorni ste i vi. Šta ćete reći o toj odgovornosti?”

Prisutni su odgovorili: “Svjedočimo da si obznanio svoj poziv, da si nas savjetovao i trudio se! Neka te Allah nagradi!”

Zatim je Poslanik rekao: “Zar ne svjedočite da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed njegov rob i Poslanik? Zar ne svjedočite da su džennet i džehennem istina, da je smrt istina i da će doći Sudnji dan i da nema sumnje u njega i da će Allah proživjeti one koji su u kaburima?”

Prisutni rekoše: “Da, Božiji Poslaniče! Svjedočimo!”

Zatim je Poslanik za svjedoka uzeo Allaha dž.š. i pitao narod: “Da li čujete ovo što govorim?”Oni odgovoriše potvrdno.Poslanik reče: “Ja ću prije vas biti kod Vrela (Kevsera), a vi ćete mi prilaziti na tom mjestu, a njegova širina bit će poput udaljenosti Busre (u Šamu) i San'e (u Jemenu). U njemu je vrčeva koliko ima zvijezda, od srebra! Zato pazite kako ćete se nakon mene ophoditi prema sakalejnu (dvije vrijedne stvari)!”

Tada jedan od prisutnih upita na šta se odnosi riječ “sakalejn”.

Časni Poslanik odgovori: “Prva vrijedna stvar je Božija Knjiga. Jedna njegova strana je u rukama Allaha, a jedna u vašim. Za nju se dobro držite! Ukoliko se budete držali nje, nećete zalutati, a druga stvar je moja porodica. Allah me obavijestio da se te dvije stvari neće razići sve dok ne stignu do Vrela Kevser, a ja sam to tražio od Gospodara. Zato ne pretičite ovo dvoje jer ćete biti uništeni niti ostajte iza njih jer ćete, također, biti uništeni.”

Zatim je Božiji Poslanik digao hazreti Alijinu ruku kako bi ga svi prisutni vidjeli pored njega. Zatim je upitao prisutne: “Jesam li ja vama preči od vas samih?”

Ljudi odgovoriše: “Jesi, Božiji Poslaniče!”

Poslanik nastavi: “Allah Uzvišeni je moj zaštitnik i prevodnik, ja sam zaštitinik i prevodnik vjernika i preči sam im od njih samih.

Kome god sam ja mevla (zaštitnik i predvodnik), tome je i Alija mevla!”

Poslanik je ovu rečenicu izrekao tri puta, a zatim rekao: “Allahu, voli i zaštiti onoga ko voli i smatra Aliju svojim predvodnikom, i smatraj neprijateljem onoga ko Aliju smatra neprijateljem. Pomozi svakome ko mu pomogne i prepusti samome sebi onoga ko ga napusti!”

Zatim je naredio da prisutni prenesu njegove riječi svima koji su odsutni.

Još se masa nije bila razdvojila kada je ponovo došao Džibril s ajetom: “Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodati prema vama upotpunio i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera.”

Nakon objavljivanja ovog ajeta, Poslanik je rekao: “Allahu ekber za usavršavanje vjere, upotpunjavanje blagodati i zadovoljstvo Gospodara mojom poslanicom i Alijinim namjesništvom nakon mene.”

Nakon toga, prisutni su prišli da čestitaju hazreti Imamu Aliji. Ebu Bekr i Omer bili su jedni od prvih koji su čestitali Aliji jer je i zvanično proglašen da nastavi dužnosti koje je imao Poslanik (s.a.v.a). Čak su zabilježene i riječi čestitanja ove dvojice ashaba. Čak je pjesnik Hisan ibn Sabit od Poslanika zatražio dozvolu da spjeva nekoliko stihova za tu prigodu, što je Poslanik rado prihvatio.

Oni koji godinama poslije, naročito nakon smrti Poslanika, više nisu htjeli da postupe prema onome što je on bio izrekao kod Gadira, počeli su iznositi različita tumačenja ovog sasvim jasnog događaja, pa su neki rekli da riječ mevla zapravo predstavlja “ljubav i prijateljstvo” i da je Poslanik samo želio reći da svi koji vole Poslanika trebaju voljeti i hazreti Aliju. No, da li bi zaista Poslanik okupio tolike hadžije, na tom prevrućem mjestu, toliko se brinuo i trudio da govori jasno i glasno i da ga svi čuju samo da bi rekao da muslimani trebaju voljeti hazreti Aliju, nešto što su već svi znali?

Jedini logičan i ispravan odgovor koji se nameće jeste onaj koji su u svojoj tradiciji čvrsto na životu održali muslimani koji slijede učenja Ehli Bejta – a to je da je tog dana za nasljednika Poslanika, zaštitnika, prevodnika i vođe muslimana u svakom smislu, duhovnom i ovosvjetskom, određen Poslaniku najbliži prijatelj i rođak – hazreti Imam Alija (a.s).Na svima koji su još uvijek u nedoumici ostaje da sami malo dublje istraže vlastitu povijest.

Kraj/ 286


Pošaljite Vaš komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Potrebna polja su označena sa *

*

Mourining of Imam Hossein
Iranski vrhovni vođa uputio poruku svim ovogodišnjim hadžijama
پیام امام خامنه ای به مسلمانان جهان به مناسبت حج 2016