Životopis Imama Husejna

  • News Code : 368372
  • Source : Zehra

Od Zejda ibn Arkama se prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu: „Ja sam u ratu protiv onoga ko ratuje protiv vas i u miru sam s onim ko je u miru sa vama.“Treći imam iz Ehli-bejta rođen je u Medini, 3. ili 4. Šabana četvrte godine po Hidžri, kao drugo dijete hazreti Alija i Poslanikove kćeri Fatime, mir neka je na sve njih. Husejn ibn Ali, mir neka je na nj, za života je stekao slavu svojom hrabrošću, slobodarskim duhom i spremnošću da se suprotstavi tlačenju i tiraniji.PERIODI U ŽIVOTU HUSEJNA IBN ALIJAPrvih šest godina djetinjstva Husejn je proveo uz svoga djeda, Božijeg Poslanika, mir i blagoslov neka je na nj i njegove, a nakon Poslanikove smrti narednih trideset godina živio je uz svoga oca, Zapovjednika vjernika, učestvujući u svim važnim zbivanjimatokom njegovog hilafeta. Nakon smrti Zapovjednika vjernika (40. godine po Hidžri) narednihdeset godina na društvenoj i političkoj sceni bio je prisutan uz svog starijeg brata Hasana ibn Alija, mir neka je na nj. Poslije šehadeta Imama Hasana (50. h.g.) sljedećih deset godina proveo je izložen nasilju od strane Muavijine vlasti, koja je tad bila na svom vrhuncu,da bi nakon Muavijine smrti ustao protiv vladavine Muavijinog sina Jezida, te je 61. godine po Hidžri ubijen na Kerbeli.PROTESTNI GOVORI I PISMAHusejn ibn Ali, mir neka je na nj, već u mladosti bio je svjedok izvitoperivanja islamske vlasti u odnosu na njene izvorne principe. Slijedio je i podržavao politička nastojanja svoga oca. Tokom deset godina imamata, hazreti Husejn je bio suočen sa Muavijom. Izmeđunjih dvojice razmijenjena su brojna pisma koja jasno pokazuju animozitet Imama Husejna prema Muaviji i njegovu odlučnost na putu revolucije. Svaki Muavijin zločin i neislamski postupak nailazio je na Imamove kritike i oštre proteste. Jedan od najvažnijih takvih primjera jeste proglašavanje Jezida prijestolonasljednikom.RASTANAK SA MEDINOMJezid je napisao pismo upravniku Medine tražeći od njega da po svaku cijenu uzme prisegu od Husejna i njegovu saglasnost i rekao: „Ako Husejn ne da prisegu i ne složi se, ubij ga i glavu mi pošalji.“ Te noći Husejn je otišao na dedin mezar, na mezar Allahovog Poslanika. Sjeo je i rekao: „Selam tebi, o Allahov Poslaniče. Ja sam tvoj sin i sin kćeri tvoje. Ti si mene ostavio među ovim ljudima da budem tvoj namjesnik i da nastavim tvoj put, ali danas su me ovi ljudi ostavili samog i zaboravili su tvoj put.“ Poslije ovih riječi, Husejn je klanjao i učio je dove. Pred zoru je bio umoran i zaspao je. U snu je vidio da stoji pred Poslanikom. Poslanik je zagrlio Huseina, poljubio ga i rekao mu: „Husejne, znaj da će te grupa ovih ljudi odvesti do mjesta zvanog Kerbela i dok budeš žedan, neće ti dozvoliti da dođeš do vode i oni će te ubiti. Dragi moj, otac, majka i tvoj brat su kod mene i mi priželjkujemo tvoj dolazak. Uzvišeni Allah te toliko voli da je za tebe pripremio jedno posebno mjesto u Džennetu i ti ćeš svojom pogibijom stići do tog položaja.“ Husejn je sve ispričao svojim ukućanima i odlučio postupiti po Poslanikovoj poruci. On i njegova porodica su sve svoje uspomene ostavili u Medini i krenuli u Mekku, a iz Mekke su se zaputili prema Kufi.ŠEHADET NA KERBELIDva dana je prošlo otkako se Husejnov karavan kretao prema Kufi. Bilo je podne kad su se smjestili pored jednog izvora. Ubrzo se ukazalo nekoliko konjanika kako idu iz pravca Kufe. Nekoliko Husejnovih drugova je odgalopiralo do njih. Razgovarali su i ubrzo su se vratili zabrinuti, kao da ih je tuga golema poput brda pritisla. Otišli su odmah do Husejnovog šatora, nakon čega je Husejn izašao, okupio ih i drhtavim glasom ih obavijestio da su njihove pristalice Muslim i Hani ubijeni u Kufi. Čuvši to, žene počeše plakati. Kao da se nebo rascijepilo i srušilo im se na glave. Husejn reče: „Kao što vidite, ovo putovanje je teško i opasno. Ko god želi, može odmah da se vrati i mirno stigne do svog zavičaja i porodice.“ Neki su pokupili svoje stvari i otišli. Sutradan su nastavili putovanje. Kad su stigli do jedne velike rijeke, Husejnov bijeli konj se naglo zaustavio, a za njim i ostali konji. Husejn je pokušavao pokrenuti konja, ali konj se nije micao. Tužno je spustio glavu, kopite je prikovao za zemlju i tiho je zarzao kao da je želio nešto reći. Husejn je to shvatio. Polahko sjahao, stavio je ruke na konja, pomilovao ga, razgledao okolo i upitao svoje saputnike: „Kako se zove ovo mjesto?“ Neko je rekao: „Ovo je Kerbela.“ Kad je čuo ime Kerbela, Husejn se prisjetio sna kojeg je sanjao i dedinih riječi. Uzdahnuo je, pogledao svog konja i rekao: „Dragi moji prijatelji, ovo je naše odredište. Siđite i postavite šatore jer upravo ovdje će naša krv biti prolivena, naša djeca će biti ili ubijena ili zarobljena. Mnogo puta sam čuo od svog djeda,Allahovog Poslanika, da će me ubiti ovi ljudi na Kerbeli.“DAN AŠUREIbn Zijad, Jezidov namjesnik, je izabrao jednog od svojih vojskovođa. Zvao se Omer Ibn Saad. Poslao ga je sa četiri hiljade konjanika prema Kerbeli da se bore protiv Husejna.Kad je došao na Kerbelu, Omer je poslao svog izaslanika do Husejna. Ovaj je otišao do Husejnovog šatora i upitao: „Zapovjednik Omer Saad je pitao zašto ste došli na Kerbelu?“ Imam Husejn je rekao: „Ljudi vašeg grada su mi pisali i pozvali me. Ako to sada ne žele, jaću se vratiti.“ Omer je Husejnove riječi napisao Ibn Zijadu, a ovaj mu je naredio: „Sada kad je Husejn u našim rukama, zarobljen je i ne trebamo ga pustiti da nam izmakne.“ Narednog dana drugo pismo je stiglo na Kerbelu: „Otežavaj Husejnu i njegovim drugovima! Zabranite vodu njemu, njegovoj djeci i prijateljima. Ne dozvolite da ijedna kap vode dođe do njihovih usta.“ Imam Husejn je bio Poslanikov unuk. Imao je Poslanikovu narav. Volio je da narod bude upućen na pravi put. Zbog toga je odlučio da se još jednom predstavi Jezidovoj vojsci. Kada je jašući na kamili došao je do njih, sve utihnu. U ruci je nosio Kur’an. Otvorio ga jei rekao: „Ljudi, ovo je Božija knjiga koja svjedoči između mene i vas. Kufljani, zar ja nisam sin Poslanikove kćerke? Zar niste čuli da je Poslanik rekao o meni i mom bratu: ‘Hasan i Husejn su prvaci omladine u Džennetu.’ Kufljani, tako vam Allaha, da li vi menepoznajete?“ Začu se iz Jezidove vojske: „Da, mi te poznajemo!“„Znate li da je moj djed Allahov Poslanik, a nana Hatidža, prva koja je primila Islam?“„Da, znamo!“„ Da li znate da je moj otac, Alija, prvi od ljudi koji je primio Islam?“„ Da, znamo!“„Znate li da je Poslanikov turban na mojoj glavi, a ovaj mač koji je u mojim rukama Poslanikov mač?“„ I to znamo!“„Ako to znate, zašto ste spremni proliti moju krv?“ Zašto ste zabranili vodu njegovoj porodici i mojim prijateljima?“Neko od Jezidove vojske je povikao: “Ti se trebaš pokoriti Jezidovojnaredbi!“Husejn je trenutak šutio, a onda glasno rekao: „Kunem se Allahom da nećete stići do te želje. Znajte da između smrti i poniženja smrt biram. Ja ću se boriti protiv vas sa svojim malobrojnim prijateljima i nemam straha od smrti.“ Kad je zapovjednik Omer Saad vidio da Husejnove riječi ostavljaju traga na njegovoj vojsci, uzeo je strijelu, zapeo je i rekao: „O, Božija vojsko, upregnite svoje konje i pohitajte prema Džennetu.“ Onda je odapeo strijelu i rekao: “Vojsko moja, recite namjesniku Ibn Zijadu da sam ja odapeo prvu strijelu!“ Tada je Hur otišao do Saadovog sina i upitao ga je: „Želiš li ti stvarno da se boriš sa Poslanikovim sinom?“ Omer Saad je rekao: „Takva je namjesnikova naredba.“ Hur je rekao: „Ali vi, Kufljani, sami ste pozvali Husejna? Omer Saad nije odgovorio. Poslije ovoga Hur je otišao do Husejnove vojske. Kad je došao blizu Husejna, kleknuo je pored njegovog konja i izvinuo se. Husejn je proučio dovu za njega. Hur je tražio dopuštenje da on bude prva osoba koja će otići u rat protiv kufljanske vojske i otišao je na mejdan. Stao je nasuprot neprijatelja i povikao: „Kufljani, teško vama! Vi ste pozvali Poslanikovog sina i sada hoćete da mu prolijete krv!“ Kiša strijela se slila na Hura i tako je otpočeo rat.VRATI NAS U MEDINUSvi Husejnovi prijetelji su bili ubijeni. Njegovi amidžići i familija su postali šehidi i Husejn ostao sam. Pogledao je prema Jezidovoj vojsci, a onda prema svom logoru. Zatim je otišao prema šatorima. Pogledao je u svaki šator i sve je poselamio. Utješio je svoje sestre,kćeri, suprugu i svoju djecu. Svima je preporučio da se strpe i da pred dušmanima ne plaču i ne oplakuju. Kada je izašao iz posljednjeg šatora, rekao je Jezidovoj vojsci: “Ima li iko da bi mi pomogao da udaljim neprijatelje od Poslanikove porodice?“ Odgovor ne dođe. Husejn onda uzjaha Zul-Dženaha i reče svojima u šatorima: „Sekina, Fatima, Zejneb i Umm Kulsum, ostavljam vas Allahu na amanet!“ Iz šatora se čulo: “Oče, od koga da tražimo utočište poslije tebe?“ Drugi glas je rekao: “Oče, vrati na su Medinu!“ Odjednom jedna žena dotrča do Husejna i predade mu bebu u naručje. On je uze, ode prema Jezidpovoj vojsci i reče: „ O ljudi, ako mene smatrate grješnikom, pa ova beba je bezgrješna! Njoj dajte vode!“ Istog trena, prema bebi doletje strijela i zaustavi se u njenom grlu. Ovaj put Husejn sam ode u boj. On i njegov Zul-Dženah. Dugo se borio s Jezidovom vojskom. Onda je njihov zapovjednik povikao svojim vojsnicima: „Teško vama! Znate li vi s kim se borite? On je Alijev sin! Sin onoga koji je najveće arapske junake slao pod zemlju! Znajte da ćete, ako budete išli jedan po jedan boriti se protiv njega, svi biti ubijeni!“ Čuvši ovo, vojska odjednom navali prema Husejnu kao da napada armiju. Konjanici ga opkoliše, strijelci prema njemu odapeše strijele,pješadija poče bacati kamenje na njega, a kopljanici ga napadoše svojim kopljima. Sa Husejnovih usana lila je krv. Grudi su mu bile pune strijela, a njegovo tijelo izranjavano od mačeva. Ali on se i dalje borio. Posljednje strijele zaustaviše se na njegovom čelu i grudima. Husejn više nije imao snage za borbu. Vidjevši da je u takvom stanju, jedan vojnik mu priđe, udari ga kopljem u slabine i obori s konja. Na nebu više nije bilo sunca. Sa svih strana lila je krv, a bijeli konj je trčao prema šatorima.Prema knjizi Imam Husejn, Husejn FettahiBožiji Poslanik, a.s., je rekao: „Hasan i Husejn su moja dva bosiljka na ovom svijetu.“Od Zejida Ibn Arkama se prenosi da je Božiji Poslanik, a.s., rekao: „Zaista vam ostavljam dvije dragocjene stvari: Božiju knjigu i moju porodicu. Ovo dvoje se neće razdvojiti dok ne dođu kod mene na izvorište Kewser.“ 

Prvi Međunarodni Festival Crteža-Karikature na Međunarodni Dan Kudsa